Ibrica Jusić - Kutija koja pokazuje kakvo će biti vrijeme
U malom paviljonu stanuje dama jedna
a njen gospodin živi do nje u sobi drugoj
ona je nasmiješena vitka i vrlo čedna
na glavi ima šešir u haljini je dugoj.
u šetnju oni tiho izlaze svakog dana
gospodin i ta dama lijepa i nasmijana
Gospodin tamni kišobran uvijek nosi
kravatu crni kaput i hlače uske sive
dama se ljupko smiješka i drži cvijet u kosi
u paviljonu malom spokojno sami žive
u šetnju oni tiho izlaze svakim danom
ta dama I taj vitki gospodin s kišobranom
Gospodin ide vani samo kad kiša lije
kišobran drži mirno i lagano se šeta
a dama pojavi se samo kad sunce grije
vitka i nasmiješena rumena poput cvijeta
čim pojavi se oblak ona se smjesta skrije
a pokaže se tiho gospodin kao prije
Pa zatim ona opet izađe kad je vruće
i lagano se šeta kroz mladu travu cvijetnu
gospodin tada stoji miran i sam kod kuće
izlaze svakog dana a nikad da se sretnu
čim pojavi se oblak ona se smjesta skrije
a pokaže se tiho gospodin kao prije
Lagano tako redom gospodin zatim dama
gospodin zatim dama izlaze tiho vani
on s tamnim kišobranom a ona uvijek sama
a ne mogu se sresti – polako teku dani
u paviljonu malom borave oni skriti
vezani neprimjetno jednom tankom niti
- hvala noDrama
U malom paviljonu stanuje dama jedna
a njen gospodin živi do nje u sobi drugoj
ona je nasmiješena vitka i vrlo čedna
na glavi ima šešir u haljini je dugoj.
u šetnju oni tiho izlaze svakog dana
gospodin i ta dama lijepa i nasmijana
Gospodin tamni kišobran uvijek nosi
kravatu crni kaput i hlače uske sive
dama se ljupko smiješka i drži cvijet u kosi
u paviljonu malom spokojno sami žive
u šetnju oni tiho izlaze svakim danom
ta dama I taj vitki gospodin s kišobranom
Gospodin ide vani samo kad kiša lije
kišobran drži mirno i lagano se šeta
a dama pojavi se samo kad sunce grije
vitka i nasmiješena rumena poput cvijeta
čim pojavi se oblak ona se smjesta skrije
a pokaže se tiho gospodin kao prije
Pa zatim ona opet izađe kad je vruće
i lagano se šeta kroz mladu travu cvijetnu
gospodin tada stoji miran i sam kod kuće
izlaze svakog dana a nikad da se sretnu
čim pojavi se oblak ona se smjesta skrije
a pokaže se tiho gospodin kao prije
Lagano tako redom gospodin zatim dama
gospodin zatim dama izlaze tiho vani
on s tamnim kišobranom a ona uvijek sama
a ne mogu se sresti – polako teku dani
u paviljonu malom borave oni skriti
vezani neprimjetno jednom tankom niti
- hvala noDrama