Ibrica Jusić - Mir

Sunce grije. Sunce toplo grije!
Meni ništa neće trave, granje.
Meni ništa neće brijeg. Nek vije
O sunce i vjetar na putanje.



Meni ništa neće nebo. Ništa.
Gledaj zemljo ja se opet smijem.
Tu, sred tvoga mrtvog pepelišta
Bolne oči hoću da posijem.



Tu sam. Neka mi sve misli klonu.
Hoću na uznak da ležim. Dugo...
Čudno ptice u plavilo tonu.
Što me i sad, ovdje pratiš tugo?



Neka namah što je tužno stane.
Ja to hoću, čovjek, slušaj ptico!
Sklapam oči ( ko da lomim grane )
Tkaj, o vjetre, bez niti preslico.



Puštam, neka ide. Znam: mrtav to je.
Smrt bi bila kad bih ja po njemu.
Zar smrt? Gledam: nebo, puno boje!
Ležim, sam pod suncem, blizak svemu.



Oko mene samo šute vlati.
Sve je tako tiho. Tiho sve je.
I brijeg taj i mrav su mi poznati.
Mir je opet sunce grije.

- hvala noDrama