Ibrica Jusić - Roblje

O, kako je pusto, kako je tužno!
Sunce pada za gole planine,
Daleko tamo na krvavo nebo
Vior povija oblačine.



A kipi more. Nad talasom talas
Pjenav se diže i šumeć se sliva.
Vijore ptice lupajuć krili
A stenjuć o boku lađa pliva.


Ogromna, crna. Na svijetloj provi
Vrzu se sapeti ljudi i žene
I lamaju ruke i nijemo plaču
A kose im lete raspletene.


Stišću prsi i grče ruke,
Okovane pružaju k nebesklonu
Sa tijela se dižu i kažu i kažu
Gdje sunce tone na onu stranu.



Daleko tamo u onom kraju,
Vior gdje huči vior gdje huji,
Daleko u demonskoj onoj oluji
Vidješe žal i domaju.

- hvala noDrama