Atentat - Nije put kud' ne ideš

Mnogo je misli u srcu čoviječijem,
nisu birane nisu tražene,
sve su otete od onih prije nas.
Ja sam nevoljom stigao u vaš grad.
Pored puta noć se spustila na nas,
na moju djevojku i na rđav glas,
što je donijela od onih prije mene.
Opet poljubih usne ljubljene.

Nije put kud’ ne ideš,
nije bol dok ne plačeš,
kad budem bijel biću sretan,
sretan i sam.

A onda dođe čovijek zavijen u plašt,
kaže da je prije mnogo godina
slao pisma sebi, nijedno dobio.
Sva su stigla ženi što je volio.

Nije put kud’ ne ideš,
nije bol dok ne plačeš,
kad budem bijel biću sretan,
sretan i sam.

Zrela, puna ognja sta je željela, da li vjetra ili pepela.

- hvala brada