Josipa Lisac - Ljubav što se gasi (Zagreb '69)

Kroz tišinu sivih voda
odraz tvoga lica hoda.
Nema ljudi, nema ptica,
samo sjena - tužni odraz tvoga lica.
Ne znam što je na nas palo?
Zašto pišeš tako malo?
Čemu tražim da se spasi ova ljubav,
što se sad njemo gasi?

Tvoje riječi, obećanja,
sad su prazna bol saznanja.
Ja te stvaram u svom svijetu,
u tom davno mrtvom ljetu.
Dok me grliš, dok me ljubiš,
nekim čudom ti me budiš.
Zalud molim da se spasi
ova ljubav, što se sad njemo gasi.

Njemo gasi...

- hvala Marko