Josipa Lisac - Osamljenost (Lonely Melody) (Split ’70)

Ljubavi, čudna ljubavi,
bar znam zasrušen svijet.
Da li ostavljaš,
kada odlaziš?
Ja ne znam sad još to.
O, čudna ljubavi,
zar bol, zar samo to?
Kada shvatimo,
kada saznamo
da stvarno sad je kraj

Tebe sam stvarala,
noćima željela,
al’ sad se srušilo
što oči vide
svaki dan i svaku noć
Što je još ostalo,
kad si ti nestao i
sobom odnio i zaborav?
Pitam sad,
molim sad.

Znam, sve je uzalud –
ne želiš vratit san.
I dok slijediš trag susreta,
u nov si poš’o svijet.

Bila je zabluda
kad sam te grlila,
slijepo sljedila svud i nikuda
svaki dan i svaku noć.

Da li da plačem sad,
kad si ti nestao,
kad sve se srušilo?
Il’ zauvijek čekat još bilo šta?

Bila je zabluda,
kad sam te grlila,
slijepo te slijedila
svaki dan i svaku noć.

Da li da plačem sad,
kad si ti nestao?

- hvala Marko