Ibrica Jusić - Velike i male ribe
Sastale se male ribe,
Sto u kilo proste vrste,
One što se vječno libe,
Da najbolju travu brste.
A na njima sve počiva,
Svo bogatstvo ribljeg fonda,
Dok su mora – mora živa,
Dok su mora modra, bjonda.
Velike se ribe našle na tapetu,
I galebi u sve nižem letu,
Jedna k’o da reče, amo i meduze,
Parazite i sve morske guze.
I oživi za čas to more tišina,
Uzburka se poput mladog vina,
Jer potegne netko onu pravdu staru,
Primjerenu i kirnju i šparu.
To do čega im je stalo
Ljudi zovu zonom mira
A njih, eto, svalo malo
Jato tuna decimira.
Da l’ su krive što su žive
Da l’ su krive što se rode,
Ta bez njih bi bile sive
Teritorijalne vode.
Velike se ribe napravile gluhe,
K’o siromah nad tanjurom juhe,
Male ribe zalud otvarahu usta,
Voda bješe neprozirna, gusta.
Umiri se opet, to mora tišina,
Ko ribice u formi sardina,
Imale su riječ, beskrajne pute,
Ali ribe ne govore šute.
- hvala noDrama
Sastale se male ribe,
Sto u kilo proste vrste,
One što se vječno libe,
Da najbolju travu brste.
A na njima sve počiva,
Svo bogatstvo ribljeg fonda,
Dok su mora – mora živa,
Dok su mora modra, bjonda.
Velike se ribe našle na tapetu,
I galebi u sve nižem letu,
Jedna k’o da reče, amo i meduze,
Parazite i sve morske guze.
I oživi za čas to more tišina,
Uzburka se poput mladog vina,
Jer potegne netko onu pravdu staru,
Primjerenu i kirnju i šparu.
To do čega im je stalo
Ljudi zovu zonom mira
A njih, eto, svalo malo
Jato tuna decimira.
Da l’ su krive što su žive
Da l’ su krive što se rode,
Ta bez njih bi bile sive
Teritorijalne vode.
Velike se ribe napravile gluhe,
K’o siromah nad tanjurom juhe,
Male ribe zalud otvarahu usta,
Voda bješe neprozirna, gusta.
Umiri se opet, to mora tišina,
Ko ribice u formi sardina,
Imale su riječ, beskrajne pute,
Ali ribe ne govore šute.
- hvala noDrama
