Ibrica Jusić - Dubrovačkom Gosparu Mihi Pracatu

Što ti sve vrijedi, kakva koris'
U zlatu je i moći svoj,
Kad uhvate te timor moris
I oblije te smrtni znoj


Što će ti zlato kad ti zbori
Svaka stvar i stvor, život vas
neprestano MEMENTO MORI
jer ne zna se ni dan, ni čas


Jedan cvijet govori ti:srkni
Ispij sve u jedan dah
Drugi govori ti:crkni
Samo si pljeva, dim i prah


Što će ti kuće, palače, vrti
Kad svemu tome nestane trag!
Što će ti blago kad prije smrti
Ili poslije, sve to odnese vrag!


Zašto se mučit, patit, tratit
Zašto prolijevati znoj i krv
Kad jednog ćeš dana shvatit
Da crv si što ga jede crv


Tog crva kako Šekspir kaže
Pojede zatim kakav mrav
Kojeg crv opet dalje smaže
I tako sve u šir u dalj


Smrt to je duga crna šapa
I ima odličan apetit
Svakoga ona jednom hapa
I svakog će se ona sjetit


I Miha se je sjetila ona
Jednog dana 1607.
Zvonila su gradska zvona
Miho je rek'o: evo red me

- hvala noDrama