Ibrica Jusić - Pjesma o regalu

Ovo je pjesma o jednom regalu
Onom na kredit, uz učešće,
Koga smo dizali ko katedralu
Za neki oprost ili pričešće.


Cijelo su jutro majstori kleli
Tvornicu, transport i laž u vinu
A mi do danas još nismo smjeli
Zbog njega nikog u materinu.



Samo smo kraj njeg' pobožni stali
Množeći ulog, kamate i rate,
U njegovoj sjeni beskrajno mali,
Negdje u donjem prosjeku plate.


Zbog njega stari ne pije ništa
A mati prevrće haljine stare
Vrijedi li sve to dva tri gemišta
I slatki otrov dvije cigare.


Je l' vrijedna toga mrtva daska
I knjige koje niko ne dira,
drvena čaplja i jedna maska
I jedna gondola od trista lira.


Zato da završim o tom regalu
Dok raste dalje u prazninu
Kada do danas još nikog nismo,
Njega ću, evo u materinu.

- hvala noDrama