Zdravko Čolić - Andjela

Andjela... Kraj prozora osvane...
Andjela... I kad ode... Njena sjenka ostane...
Andjela... Ceka nekog kog nije vidjela do sad...

Andjela... Prahom ceznje posuta...
Andjela... Pritajena... i uplasena kao kosuta...
Andjela... Malo pile njeznog perja pred olujom licemjerja...

Na njoj ljetnja haljina bijela...
Po njoj miris pokislih ruza i maja...
Nad njom Vila Jesenja vijenac uplela...
Za njom viju snjegovi dugo... Bez kraja... Bez kraja...

Sve pjesme... Sve arije...
Moj poklon su tek...
Ko pismo pod jastuk njen... Svilen i mek...
I to... To sve... Sve to... U rijec-dvije: O,mila...

Andjela... Sjetna dama pikova...
Andjela... Izgubljeno dijete u vrevi grubih likova...
Andjela... Zavedena stihovima... Izmisljenim ljubavima...

Na njoj tajni pogledi moji...
Po njoj moji poljupci krisom... Posvuda...
Nad njom... Zvijezda ljubavi moje postoji...
Za njom... Moj zivot ko pijan krivuda... zauvijek.

Sve pjesme... Sve arije...
Moj poklon su tek...
Ko pismo pod jastuk njen... Svilen i mek...
I to... To sve... Sve to... U rijec-dvije: O,mila...

- hvala Andjela_92|CeTiNjE|