...kad zbroj tuga postane prevelik i trperenje lišća starog hrasta osuši suze na licu, Đole mi vrati osmijeh... svaki put...

najbolja pesma ...nemam drugih reci...

Ovo mu je jedna od najboljih pesama.

bezvezno zdravo i klimanje glavom,
i sve što već sleduje...
neka lutko, u redu je...

aupičku materinu

Ovaj stih koji je napisao "63" je mene dobro sjebo.A najgore je to što mi se i dogodio.Kad god čujem ovu pjesmu sjetim se NJE i odem negdje daleko u mislima.

Moram još nadodat da je ovo njegov najpoučniji stih koji se treba učit iz čitanka "Ko nije drvo razumeo prvo,pa tek onda sadio,taj nije ništa uradio,i shvatit će kad-tad da ne zna što je hlad."DA,DA,DA

Draga pesma.

I u ovu pesmu stao je ceo jedan "od naših života". Posle toloko godina, shvatio sam da me je ta pesma promenila - da je uticala na mene i moj način razmišljanja. Naučila me životu više od mnogih knjiga koje sam iscitao - pokušavajući da spoznam samog sebe i da se približim smislu bitisanja i života uopšte.Jednostavno i u par reči približila mi je "životnu filozofiju" na dohvat ruke...

Svi smo doživjeli i živimo ovu pjesmu, a samo je ON pronašao prave riječi da opiše ono što svi osjećamo. Pjesma o ljubavi, o prolaznosti života, izrečena kroz priču o jednoj lipi. Đole u tri strofe kaže više istine o životu nego svi ostali u debelim knjigama i romanima. Ovo je također jedna od mojih 10 naj pjesama.

bombardovanje '99, moje komsije i jos po neko sa strane, gitara i ova pesma. Uh, svako ima nesto svoje na sta ga podseti ova pesma. mi smo je pevali svaku noc, .... na kraju smo je nazvali nasom himnom.

Hej, sve to dođe na svoje..
Davno pravila znam:
samo tuge se broje..

dobra, dobra..

ko nije drvo razumeo prvo pa tek onda sadio
taj nije ništa uradio

i shvatit će kad-tad
da ne zna šta je hlad

stvarno malo komentara na ovu pjesmu
trebalo bi napisati potpun naziv

a to je JEDNOM SU SADILI LIPU

Vukle me šine pod točak mašine\' al ona me spasila sve je druge ugasila,ne znam,najezim se kad god ovo cujem,stvarno,djole svaka ti cast i hvala ti sto si mi omogucio da zivim uz tvoje pjesme

mene podseca na druga Marija koji toliko pati za jednom devojkom a kad cuje ovu pesmu nije mu dobro.....nemojte pogresno da me shvatite :)...........strasan tekst

odlicna pesma , slusao sam je jedeno milijardu puta i nikad me nije ostavila ravnodusnim , jedna od najboljih Balasevicevih poezija :)

Skrila je pogled na vreme,
al' sasvim dovoljno za žur u mojoj glavi.

jako dobri stihovi... ma uopste, cela pesma je jako dobra i realna.

jedna od najboljih njegovih pjesama! on uvijek nadje prave rijeci...meni je ovo tako tuzno...Samo tuge se broje...

Po meni najjaca njegova pesma...a stari Nestorov,gosn Ceda i jos jedan su bas pravi likovi kojih se seca iz njegove mladosti......svaka cast za tekst

Moze li neko da mi objasni poslednju strofu?Nisam pametan :/

E stvarno
ja imam neke svoje ideje, ali i mene interesuju druga tumacenja i shvatanja HLADA . . .

ko biva i polupametan

"Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio, i shvatit će kad-tad da ne zna šta je hlad"

Moje misljenje je da to znaci, u kontekstu njegove pjesme, ako nisi razumio devojku(drvo) pa tek onda se upustio u tu vezu(sadio), neces dobro proci. Hlad prestavlja uspjeh, uzivanciju itd...Znaci jednostavno receno, razmisli o necemu prije nego sto uradis inace neces ostvariti sta si naumio......ali svi mi Balasevci znamo da to nebira pamet, nego srce ;)

alo

neznam dal ce ovo iko ikad procitat,al hocu da kazem da sam upravo izgubio jednu dragu osobu,tj.otisla je i sigurno pogrjesila,i sjetio se neznam zasto ovih stihova napisanih o lipi(ko nije drvo...)i isto bas isto sam mislio da je to prjevod

Hlad- brak,spokoj,porodica... I ja sam do skoro mislio da cu dospjeti u taj hlad...nakon 5 godina... ali nisam razumio drvo,ili sta vec...neka lutko u redu je. Kakva pjesma,za ovakvo stanje...

Sineasti, ko je ružni Francuz u prelepom filmu?

ja ne bih rekao da je to samo do ljubavi, iako je glavna tema kroz pjesmu ljubav. po meni je pjesma više životna.. za mene drvo predstavlja život, a ovi posljednji stihovi pravu životnu filozofiju. ko ne umije da zastane na trenutak, prouči, divi se, poštuje, taj gubi svrhu i smisao.

Pjesma se zove "Jednom" i očito prikazuje 4 točke u prošlosti u njegovom životu kojih se prisjeća.

Prva i zadnja strofa tiču se njegovog života u ranoj mladosti i puno kasnije kad je to drvo koje su sadili naraslo, a srednje dvije strofe (isključujem refren) su ljubavne - govore o tome da je volio i da je tu ljubav izgubio.

Svakako je ključno ono na kraju "ko nije drvo razumeo prvo" i možda bi se najjednostavnije moglo tumačiti na način da on kao malo dijete nije praktički još živio, nije volio ni izgubio, pa tako nije "ništa uradio" i nije mogao znati cijeniti toliko dug prolazak vremena da drvo naraste i "hlad" koji su mu spominjali kao djetetu, a hlad bi predstavljao ljubavni uspjeh gdje je završio sa ženom koju je volio, ali i više toga što sve "hlad" u životu čvojeka koji je prošao intenzitet sunca, tj. mladosti, može predstavljati - počinak, zadovoljstvo s onim što je gradio, opuštenost...

Inače, negdje sam pročitao da je "i još jedan" njegov otac, i da je taman onda umro (za ovo nisam siguran) što stavlja ovu pjesmu na još jednu razinu.

Također, mislim da se ovako bogata pjesma može na više načina tumačiti, pogotovo ako netko tko ju sluša i proživljava upravo je zaljubljen, umro mu je otac, sjeća se bivše ljubavi i pita da li se potrudio dovoljno, ili ona da li se potrudila dovoljno, da li je netko zaribao itd. itd.

Muzika je prelijepa i odlično uvodi i prati tekst, a pjesničke slike - najprije nevine u komšiluku sa sađenjem, paljenjem i prizivanjem slike budućnosti i hlada, pa zatim pokazivanjem značaja i ljepote ljubavi kroz riječi ("mislim na ljubav pravu, šašavu i silnu") i usporedbu s filmom, koliko mu je značila toliko "da ga je spasila", pa starenje ispunjeno tugama kako jeseni dolaze, sluša tornjeve... Pa tako lijepo i tužno opisano pozdravljanje i osjećaj bluza/žura u glavi i očito teško naučene smirenosti s "neka lutko, u redu je". Pa na kraju opet taj dim, umrli su svi koji su sadili (praktički gradili za njega, odnosno nove generacije), nema ni nje, i ta spoznaja davnih riječi o hladu.

Sve te slike i zvukovi, ljubav, život i smrt... s puno manje riječi nego što sam ja tu istrkeljao.

Uglavnom, meni jedna od najdražih pjesama koje sam čuo ili pročitao.

Rado bih samo znao da li sveti Luka ima neko dodatno značenje.

Prvo bih skinuo kapu Ružnom Francuzu, tj. naklonio se njegovim riječima. Svaka čast ! Danas mi je frendica poslala ovaj stih, i podsjetila me na Balaševića, koji je bez sumnje najjači stihoklepac s ovih prostora. Toliko reći u par riječi, može samo genijalac kao Đorđe. Osobno sam se pronašao u ovim stihovima, i ponovo se sjetio nekih starih ljubavi koje su ostale zauvijek u meni. Vjerujem da će i naša djeca, unuke i unuci, jednom čuti ovu pjesmu i naći smjernice u životu, jer sve što je rečeno u njoj je tako istinito.

Prvo bih skinuo kapu Ružnom Francuzu, tj. naklonio se njegovim riječima. Svaka čast ! Danas mi je frendica poslala ovaj stih, i podsjetila me na Balaševića, koji je bez sumnje najjači stihoklepac s ovih prostora. Toliko reći u par riječi, može samo genijalac kao Đorđe. Osobno sam se pronašao u ovim stihovima, i ponovo se sjetio nekih starih ljubavi koje su ostale zauvijek u meni. Vjerujem da će i naša djeca, unuke i unuci, jednom čuti ovu pjesmu i naći smjernice u životu, jer sve što je rečeno u njoj je tako istinito.

“Vozio hiljadu milja ko onaj ružni Francuz u prelepom filmu…” – ružni Francuz je Žan-Luj Trentinjan (Jean-Louis Trintignant) a prelepi film je “Jedan čovek i jedna žena” (Un homme et une femme), francuski igrani film iz 1966. godine.

“Stari Nestorov” – čika Žarko Nestorov, moj prvi komšija, odžačar u penziji; “gosn. Čeda” – jedan štampar sa Temerinske ulice i “još jedan” – to je moj ćale, i to mi je strašno bilo teško, jer u vreme kad smo snimali pesmu moj ćale je umro iznenada i uvek kad sam pevao to … i još jedan… (sa knedlom u grlu) niko nije znao da je to jedna poznata silueta na kraj dvorišta u onoj izmaglici dima od paljenja lišća. – Đorđe Balašević