najbolji tekst na albumu.

CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST ! (10)



\"Bjelovarski sajam\" d.o.o.

Revizori otkrili kriminal

Nakon revizorskog \"češljanja\" financijskog poslovanja \"Bjelovarskog sajma\" d.o.o., tvrtke u vlasništvu Bjelovarsko-bilogorske županije i Grada Bjelovara, izvješće je šokiralo Županijsko poglavarstvo. Nalaz kontrole poslovanja, inače sadrži skoro 50 stranica izvješća.

Kontrola, koja je trajala dvadesetak dana, pokazala je da \"Bjelovarski sajam\" d.o.o. ne samo da se nije držao zakonskih propisa i odluka (poput one o blagajničkom maksimumu od 10.000 kuna), nego ih je zaobilazio. Iako je 03. siječnja 1999. godine usvojena Odluka o blagajničkom maksimumu, toga se nije pridržavalo, pa se ponekad u blagajni našlo i četiri puta više novca od dopuštenih 10.000 kuna.

U kratkom vremenu potrošen 1 milijun kuna za telefon

Revizori ukazuju kako je ponekad trebalo proći i šest dana da novac iz blagajne (7.489,00 kuna) prijeđe put do žiro-računa u ZAP-u. I kod organiziranja Jesenskog međunarodnog stočarskog i poljoprivrednog sajma, gdje se veliki prihod ostvaruje od prodaje ulaznica, ima previše \"šlamperaja\", na što ukazuju i izvješća revizora: \"Bjelovarski sajam\" d.o.o. nema podatak o ukupnom broju prodanih ulaznica za vrijeme održavanja Jesenskog sajma.

Povrh nesavjesnog odvnosa prema proračunskom novcu i trošenju bez ikakve kontrole, četvorica zaposlenih su redovito isplaćivali plaće, dnevnice, božićnice i putne troškove kao da se radi o najsavjesnijem poslovanju i odnosu prema novcu poreznih obveznika. Time su pokazali drugu stranu lica, jer se s plaćama nije štedjelo.

Slatki život

Prosječna neto plaća u prošloj godini iznosila je 5.400,00 Kuna, a najniža isplaćena 3.496,00 Kuna. Vjerojatno je najvišu plaću, prosječno 7.890,00 Kuna primio direktor Društva. Kad se radi o isplatama dnevnica i putnih troškova, uobičajeno je da se iste isplaćuju bez valjane dokumentacije. Također bode u oči visina isplaćene naknade zaposlenicima za odlazak na posao i povratak s posla. U tu je svrhu prošle godine isplaćeno 36.902,00 Kune ili skoro deset tisuća kuna po zaposlenom.

Da sve i nije tako crno, pokazuje potrošena svota za reprezentaciju, gdje se uspjelo nešto i uštedjeti. Umjesto planiranog troška od 75,5 tisuća kuna, reprezentacija je odnijela \"svega\" 75.008,52 kune. Kako bi sve bilo u skladu sa zakonom, uprava \"Sajma\" je na ime odvjetničkih usluga tijekom rujna i listopada 1999. godine u tri navrata platila predujmom ukupno 196.000,00 Kuna.

Ravnodušni vijećnici Skupštine

No, da se istom revnošću nisu branili interesi Društva, kaokad su oni bili u pitanju, govori i podatak da \"Sajam\" potražuje od izlagača i korisnika prostora 900.000,00 Kuna. To je samo jedan od brojnih dvostrukih mjerila kojima su se rukovodili zaposleni u \"Bjelovarskom sajmu\".

Bjelovarsko-bilogorski župan Damir Bajs nije želio ulaziti u raščlambu pojedinih nepravilnosti. Županijsko Poglavarstvo je ublažilo i priklilo druga kaznena djela. Nisu poštivali zakone o poslovanju, nego su krali i podramljivali Županiju.

Sajam farsa

Županijsko poglavarstvo Bjelovarsko-bilogorske županije, na čelu sa županom Damirom Bajsom, na Županijskoj skupštini u četvrtak popodne, odlučilo je nakon duže rasprave da se poslovanje \"Bjelovarskog sajma\" d.o.o.o - ocijeni neprihvatljivim. Ujedno su vijećnici zatražili od Skupštine društva da se u što hitnijem roku poduzmu mjere kako bi \"Sajam\" stao na zdrave noge i počeo poslovati pozitivno i transparentno.

Povod takvoj ocjeni županijskih vijećnika, o poslovanju tvrtke koja je u 60-postotnom vlasništvu Bjelovarsko-bilogorske županije, a 40-postotnom Grada Bjelovara, je Izvješće revizije. Da podsjetimo, nakon kontrole poslovanja, izvješće sadrži pedesetak stranica u kojemu su revizori pobrojali uočene nedostatke tijekom dvadesetodnevne kontrole. Vijećnike je posebno začudila činjenica da su od četiri zaposlenika tvrtke, čak trojica ekonomisti, pa stoga nepravilnosti pobrojane u Izvješću imaju još i veću tećinu.

Ništitelji

Kako se to može raspolagati sa proračunskim novcem, te organizirano krasti, a za to da nitko ne snosi nikakvu odgovornost. Kada se je kralo, jedino je ostao kriv smijenjeni direktor \"Bjelovarskog sajma\" Zlatko Kraljić na kojega su u Županijskoj skupštini svi navalili, a zaboravljaju da su kraj njega isto trošili novac i dobro živjeli. Svi su oni na \"Sajmu\" dobro jeli i pili zajedno. Uprava \"Bjelovarskog sajma\" imenovala je novoga direktora veterinara Zlatka Salaja.

Na otvaranju svake godine Međunarodnog gospodarsko-stočarskog sajma u Bjelovaru - Gudovcu bili su razni visoki uzvanici: Marijan Ramunšćak, predsjednik Vrhovnog suda , Ivan Mrkonjić, predsjednik Općinskog suda i dosadašnji predsjednik Izbornog povjerenstva, saborski zastupnik Drago Krpina, ministar Policije Ivan Penić, Zvonimir i Branka Šeparović, general Mile Ćuk, i drugi. Sve potrošene račune netko je morao platiti, jer gospoda se provodila za sebe a ne za seljaka.

Takav \"Sajam\" je veća šteta nego korist

\"Bjelovarski sajam\" d.o.o. već godinama njegovo poslovanje plaća se iz Županijskog proračuna, sve je to poslovanje bez pokrića, koje plaćaju porezni obveznici. U aljkavoj i nestručno vođenoj poslovnoj dokumentaciji, mnogi kriminali se iscrtavaju, prvo troškovi koje je \"Sajam\" platio kao uslugu raznim privatnim tvrtkama, od zaštitarskih službi, karikaturista, štampanje plakata i drugog promidžbenog materijala...

Milijunski novčani iznosi su otišli a nisu bili transparentni za razvoj \"Sajma\" i gospodarstva. Sve je nekome ta prćija išla debelo u korist, odnosno mutni poslovi su se tu radili i stoga proizlazi da je to obmana građana. Transakcije koje se izvode, je tipičan šverc i lopovluk... Prava izvješća se skrivaju od građana, dok vijećnici u skupštini žmire, što je zbunjujuće kakvu štetu se nanosi cijeloj županiji.

Autor teksta: Branko Stojković


CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST ! (11)



Informativni centar Bjelovar

IC je novinarska kuća koja izdaje gradski list \"Bjelovarac\" i koja posjeduje radio postaju (BBR) 100,1 Mzh. U IC-u je dosada promjenjeno nekoliko direktora i nešto više urednika. Dana 18. lipnja 1997. godine, u Informativni centar upada \"grupa lokalnih kauboja\" koji tako rečeno ulaze - nogom o vrata, upadaju unutra, na čelu sa grupom Luka Markešić (HDZ), Ivan Butković (HDZ), Ivan Ljubanović (HDZ), i drugi. Oni nasilno uzimaju knjigu dioničara, te postavljaju Ivana Butkovića za v.d. direktora, konobara i ugostitelja u Bjelovaru.

Oni ujedno izbacuju van direktora IC-a Sinišu Slavinića (HDZ), koji također je vlasnik dionica 9,5 posto, izbacuju van sve njegove ljude, od šefice računovodstva pa nadalje. Toga istog dana \"grupa\" održava Skupštinu na kojoj je i nazočan javni bilježnik, tj. opunomoćenik vlasnika te javne bilježnice Marije Kustić. Skupština je održana po drugi put, odnosno i poslije, točnije 7. srpnja 1997. godine, na skupštini dioničara Informativnog centra d.o.o., koju je vodio novi predsjednik Nadzornog odbora Ivan Ljubanović, a u ime Grada Bjelovara kao vlasnika 21,1 posto poslovnih udjela, skupštini je prisustvovao Milan Mateković (HDZ), pročelnik za društvene djelatnosti.

Zašto je društvo šutilo?

Iako je sve preplavljeno kriminalom, i to nije bilo legalno, da \"grupa\" postala je vlasnikom dionica IC-a. Zanimljivo je da direktor drvne industrije \"Česma\" Ivan Ljubanović vodi \"Informativni centar d.o.o.\", a u DI \"Česma\" je bila najkriminalnija privatizacija. Skupština dioničara postala je farsa*, koja služi glavnim članovima, odnosno Nadzornom odboru.

Grupa je krivotvorila podatke, izmjenila vlasničku strukturu, ili bolje rečeno, izmanipulirala vlasničkom strukturom: zapisnicima, Financijske i Kriminalističke policije, nije izvršen upis promjena u Trgovačkom sudu u Bjelovaru, nakon Skupštine 18. lipnja 1997. godine.

Najkriminalnija novinarska kuća

Ivan Ljubanović je predsjednik Nadzornog odbora IC-a, a članovi su: Ivan Butković, Luka Markešić (HDZ), Mirjana Pušćak i Filip Sušilović (HDZ). Članovi gradskog poglavarstva na čelu sa gradonačelnikom dr. Borisom Kudumijom (HDZ) o svemu su šutjeli, iako je vlasnik IC-a i Grad Bjelovar.

No, ne postoji pitanje: Zašto je \"okupiran medij\", od kriminalne grupe. I zašto su od Hrvatskog fonda za privatizaciju samo određeni mogli kupiti dionice, a ne i drugi. Sve je to počelo još 1994. godine, pripreme za uzurpiranje javnog medija. Koji će \"bjelovarskoj mafiji\" služiti za obmanjivanje građana, i držanje u \"svetoj pokornosti\".

Kako su postali vlasnici medija?

U travnju 1997. godine na lokalnim izborima pobijedio je HDZ-e, kojeg je na čelu bio general Mile Ćuk i Luka Markešić, oni su u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji preuzeli svu vlast, postavivši na sva državna mjesta svoje ljude. U tome svemu HDZ-e se je posvađao oko podjele vlasništva i vlasti. Tako da su jedni drugima prijetili, npr, gradonačelnici Mr. Maji Šafarik (HDZ) prijetili su dizanjem kuće u zrak.

Grupa prije nego što se je dočepala medija, Grad Bjelovar uložio je u \"Informativni centar\" , 1.300.000 kuna, u skupocjenu opremu lista i radia. Obnovljen je i prostor, tj. zgrada na Trgu E. Kvaternika bb. U gradski list \"Bjelovarac\" i radio postaju BBR uložena su i druga materijalna sredstva. Gradonačelnik Dr. Boris Kudumija i njegovi najbliži suradnici, tajnik Grada Josip Harambašić, te pročelnici upravnog odjela Tomislav Junković, Mirko Čorba, Jadranka Matašin, Milan Mateković, dali su 30. rujna 1997. godine koncesiju županijskom radiju BBR. Iz gradskog je proračuna izdvojen i novac. Već deset godina upravlja se na kriminalan način dionicama i dioničkim društvom.

Građani zaslužuju istinitu informaciju

U Bjelovaru još ne postoji slobodno novinarstvo, novinari koji rade i u drugim novinarskim kućama drhte pred moćnicima. Tako da prave pozitivne selekcije informacija nema. Vijesti su trivijalna* i konzervativna stvar. IC zatire civilno društvo, koje se zbog toga nemože razvijati. Nije zato čudno što Butkovićev list sve manje građani kupuju.

Od tiraža oko 7 tisuća, tiraž je pao na 2,5 tisuća primjeraka. A možda ni toliko. Bitno je držati medij u svojim rukama. Što omogućuje takva medijska kuća građanima? Stavljajući u prvi plan činjenicu, koju su dali do znanja, da direktor IC-a Ivan Butković s pomoćnim urednikom Josipom Krekovićem je podvukao vidljivu crtu \"cenzura\", za sve one poštene i pravedne građane.

Bahata tiranija

To je suspendiranje demokracije, tj. neovisnog novinarstva, jer mediji drže kriminalne grupe - koje sebe štite. Kritički dio javnosti za Butkovića i njegove \"mafijoze\" ne postoji, oni građanima ne mogu osigurati ni najminimalniji dio informacije. Tako novinarstvo šteti razvoju građanskog društva.

Veliki je to grijeh. I sam utemeljitelj HDZ-a u Bjelovaru, Jure Šimić kaže i priznaje u svojoj columni (Pisma i prosvjedi) za tjednik Nacional od 19.11.1997., da je HDZ-e teško i neizlječivo bolestan. Da u Bjelovaru vode rat nekoliko grupa HDZ-a, on ih naziva posprdno; \"talibani\" i \"katolički fundamentalisti\", \"tarabani\" i \"folkoristi\"...

Butkovićev pomoćni urednik

\"Nevažni\" gospodin Josip Kreković i \"veliki urednik\" maloga i beznačajnog kupusastog lista tjednik Bjelovarac, drznuo se i počeo učiti hrvatski jezik i novinarstvu, određene za njega previše obrazovane ugledne osobe ovoga grada a i poznate branitelje ovog kraja. Kreković jedino zna hrvatski govoriti i izigravati velikog Hrvata, a dok je spomenuti gospodin u tjednom \"oku\" od 22.7.2004. branio Hrvatsku i bio spreman poginuti za naš grad, Kreković je bio u podrumu sa Jugonostalgičarima i hrabro ih je učio hrvatski.

Kreković danas se kao propali novinarčić (jer nije završio fakultet novinarstva) uvukao se vlasniku IC-a Bjelovarac, te mu vire samo tabani i možemo ga slobodno nazvati \"talibanom\". Kreković, kad je trezan zna koju suvislu i napisati, ali uglavnom je u bestežinskom stanju i nije vrijedan da ga određene ugledne osobe ovog grada okrznu i pogledom. Krekoviću nastavi pisati, ali oslobodi ruke, nemoj pisati nogama.

Obećana zemlja u plamenu

Pa jasno je zašto onda služi medij, s kojim upravljaju \"pljačkaši\" i \"korupcionaši\", njihove sluge, i drugi. Zna se - zašto je okupiran medij. Direktor I.Butković je založio imovinu \"Informativnog centra\", tj. Grada, za kredite u banci. U zakulisanim igrama digla se je nekoliko puta prašina, npr. oko preuzimanje tvrtke \"J and D Records\" koja se bavi marketingom, a u vlasništvu je Dražena Kocijana \"Kocke\".

Čudesno je, da su se dioničari odrekli vlasništva. A sada je vrijeme da se i o tome ovdje progovori, kako bi se otkrili korjeni te šutnje, i njihovi nositelji. U Domovinskom ratu ubijenih i nestalih su na tisuće ljudi, sve u svemu, da bi se nekolicina stotina narodnih varalica, političkih prevaranata, pljačkaša, ucjenjivača, dobro živjeli, ili čak, da sami unaokolo ponavljaju jednu te istu doktrinu i nome obmanjuju narod, slično tome, kao bjelovarska mafija. To je primjer kako se može postati ratni profiter. Počelo je sa činovima, a završilo, sa tvornicama.... Informativni centar više nema nikakvu ulogu i važnost u javnom životu grada Bjelovara.

Tabu tema

Udruga građana za ostvarenje i praćenje građanskih prava \"Štit\" - Bjelovar, javno je prozvao imenom i prezimnom one odgovorne ljude i pitao: Zašto? Grad Bjelovar, tj. gradsko poglavarstvo sa gradonačelnicom financira Butkovića, te mu plaća račune za njegove režije u IC-u. Adlešićka iz proračuna daje Butkoviću novac, i na taj način ona sebi kupuje medijski prostor, da bi se reklamirala, i stvarala sebi imidž. Gradonačelnica Butkovićevoj grupi omogućuje razne koncesije - novac ide njima.

Direktor Butković, preselio je dio opreme i medija u svoju vlastitu kuću u ulici Matice Hrvatske, koju je ugovorom prodao IC-u. Zna se rezultat toga zakupa, na njemu je Butković podigao kredite u bankama. Zanimljivo je, da je Ivan Butković još u ožujku 2000. godine, potpuno bankrotiro. Najavio je da nakon 54. godine izlaženja lista \"Bjelovarac\" da se gasi.

Dugovi vraćeni novcem od naroda

Onda je došla za gradonačelnicu Đurđa Adlešić, i financijski Butkoviću pomogla - raznim koncesijama za preljevanje novca, iz proračuna. Butkovićeva je sva imovina bila u oglasima na javnoj prodaji. A od jednom on je počeo voziti najbolje marke auta. Butković je od Gradske uprave dobio koncesiju i na gradski bazen, na kojemu je \"opran\" golemi novac, on je tobože otišao u održavanje.

Što radi policija?

Pokrovitelj svih gubitaka i obnove, tj. radova na kupalištu, bio je Grad Bjelovar. Informativni centar je 1998. godine poslovao s gubitkom od 1,4 milijuna kuna. Iako je I. Butković bio u teškim dugovima, kada je došla, odjednom \"zlatna koka\", i Butkovićv biznis je počeo cvasti, sve bolje i bolje, carstvo se naglo počelo širiti. A građani koji su počeli kužiti, gradski list zovu \"Đurđin list\".

Hrvatsko novinarsko društvo

Pitamo se što radi HND, a bio bi red da preispitaju taj novinarski \"zločinački rad\", kao i sve druge nadležne inspekcije. Da pregledaju Butkovićevo poslovanje, koje je postalo simbolom - hrvatske povijesne važnosti, u stvaranju javnog društvenog mnijenja. Ima li HND tu moralnu čast i snagu?


Branko Stojković
Bjelovar



CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST! (12)



Skupina malih dioničara tražo reviziju

Skupina djelatnika prijavila je Danu Sučića šefa tvrtke \"Zaštitar\" da su obespravljeni, te da u \"Zaštitaru Sučić\" ima posla za policiju. Skup dioničara uputila je svoju pismenu predstavku na brojne adrese i kojoj je bila zamolba za reviziju i pretvorbu i privatizaciju u toj tvrtki.

Mali dioničari, uz to traže da se provede i kriminalistička obrada nad Danom Sučić, direktorom i većinskim vlasnikom, zbog toga što je, kažu, počinio kaznena djela.

Sučić je u javno bilježničkoj kancelariji sebi registrirao tuđe dionice

Pismo koje je upućeno između ostalih Policijskoj upravi Bjelovarsko-bilogorskoj i Državnom odvjetništvu Bjelovar, u kojem se tvrdi da je u vrijeme vlasti HDZ-a Dane Sučić nametnut za direktora \"Zaštitara\", da se s njegovim imenovanjem nitko nije slagao i da je od početka direktorovanja demonstrirao silu.

Taj bivši zastupnik HDZ-a u Saboru RH, a prije toga član Saveza komunista (SHK), zastrašivao je i terorizirao djelatnike i na kraju postao apsolutnim gospodarom, opisano u pismu \"obespravljenih dioničara\".

Kupnja dionica pod prisilom

Na četiri i pol stranice pismo govori o strukturi vlasništva prije privatizaije, u njemu se tvrdi da je u pretvorbi imovina znatno podcjenjena, prikazuje tijek kupovine dionica fondova i kako se u toj bogatoj tvrtki dijelila milijunska dividenda.

Tvrdi se da su u \"Zaštitaru\" plaće neopravdano male, dok istodobno \"Dane Sučić\" sebi isplačuje oko 50 tisuća kuna, a svom \"savjetniku\" Luki Markešiću s kojim se sudi 15 tisuća kuna.

Radnici bez egzistencije

\"Obespravljeni dioničari\" tvrde da su, uz radnike, oštećeni i fondovi, odnosno država, zbog plćanja minimalnih doprinosa i da je tu riječ o milijunima kuna.

U pismu se još dodaje da je pismo motivirano događajima koji govore da je konačno profunkcionirala navodno pravna država, ali da se ne potpisuju imenom i prezimenom jer se \"boje za posao i egzistenciju svojih obitelji\". Jer Dane Sučić je do sada otpustio brojne radnike, a zamjenio ih sa svojim rođacima i poznanicima.

Saborski zastupnik?

Tome pripada i uvjerljiva ćud jednog takvog parlamentarnog čarobnjaka, kome je \"usrana demokracija\" poslužila da postane vlasnikom tvrtke \"Zaštitar\". Dane Sučić od učitelja u školi i člana SKH postao je na lokalnim izborima zastupnikom. Sučić se je za Hrvatsku nacionalno odredio, postao je preko noći \"narodnim apostolom\" koji je svoju kesu dobro napunio.

Nekima je namješteno iz \"Zaštitara\" 1991. godine, te su oni okrivljeni, kao državni neprijatelji. To je bio razlog za rušenje kadra te firme. Bilo je koji su završili i u bjelovarskom zatvoru. Samo da lakše se dođe do poduzeča.

Markešić je bio uključen u niz nezakonitosti u Bjelovaru
Luka Markešić, bivši pomoćnik načelnika PU Bjelovar i bivši šef bjelovarskog SIS-a, uhićen zbog likvidacije sedam pripadnika JNA 1991. u Bjelovaru, njemu je HIP osigurao novog odvjetnika. Stari je odvjetnik otkazao, a umjesto njega angažiran je novi odvjetnik, kojeg će plaćati HIP Udruga za hrvatski identitet i prosperitet, kojom predsjedava Miroslav Tuđman, bivši šef svih tajnih službi. Markešić je u međuvremenu prešao iz HDZ-a u Hrvatski blok (HB) kod Ivića Pašaliča.

Ime odvjetnika se još javno nezna. Indikativno je da ni jedna od bjelovarskih udruga proizišlih iz Domovinskog rata nije stala u obranu Luke Markešića, a na pitanje zašto su odlučile tako olako prijeći preko tog hapšenja čelnici udruge ovaj put ističu kako \"vjeruju u hrvatsko pravosuđe\".

Kum Mile Ćuk i zemljak

Međutim, u Bjelovaru se čuju sumnje da se radi o mnogo većem sukobu udruga s generalom Milom Ćukom, dugogodišnjim neformalnim vladarom bjelovarskog kraja.. Tako na nedavnoj konferenji za tisak bjelovarskih udruga Ćukovu čovjeku uopće nije dopušteno da se pojavi, a kamoli da govori.

Sam Luka Markešić, kojega a Milom Ćukom osim podrijetla povezuje i kumstvo, javnosti je poznat i po reketarenju Dane Sučić, vlasnika tvrtke \"Zaštitar\", kojeg je prisilio da mu najprije pripiše polovicu tvrtke, da bi mu poslije tu polovicu, pod ucjenom da će mu osakatiti djecu, \"prodao\" natrag za 100.000 DEM, s tim da mu se nastavi isplaćivati mjesečni honorar iako nije ništa radio.

Osim niza prometnih nesreća koje je obitelj Markešić prouzročila, a da nikada za njih nije odgovarala, postoje pismeni dokazi da je svom pretpostavljenom, generalu M.Ćuku, potpisao potvrdu o invaliditetu, kojom je - danas neraspoređeni - general dobio i dodatnu novčanu naknadu. Po važećim zakonima, namoguće je da podčinjeni svom pretpostavljenom potpisuje takve potvrde.

Branko Stojković
Bjelovar



CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST! (13)



Kako je opljačkano poduzeće Central

Ugostiteljsko poduzeće Central temeljem Zakona o poduzećima 1990. godine u Trgovačkom sudu u Bjelovaru upisano je kao dioničko društvo koje je u svom sastavu imalo 22 ugostiteljska objekta. Do kraja 1991. godine u poduzeću su radila 203 zaposlenika. Međutim, dramatično vrijeme za uposlenike počinje poslije, kada je Central prošavši pretvorbeni labirint procijenjen na 4,618.000 ondašnjih njemačkih maraka.

Direktor Ivica Paljak pronevjerio je 400.000 maraka

Znajući da je to prevelik zalogaj za buduće vlasnike, Skupština društva donijela je odluku 1996. godine kojom to društvo osniva nova dva dionička društva, a kao osnivačke uloge daje svoju imovinu u ukupnoj vrijednosti od 13,2 milijuna kuna. Od toga na novoosnovani Graničar d.d. otpalo je nešto više od pet milijuna, dok je Turist osnovan s kapitalom od 8,128.071 Kune - navodi se u nalazu Državne revizije.

Radnici na cesti

Potom su zainteresirane grupacije izvršile i formalnu zamjenu dionica Centrala s dionicama novih društava, pri čemu je jedna dionica novonastalih društava Turist i Graničar u nominalnoj vrijednosti od 400 kuna mijenjana za dionicu Centrala nominalne vrijednosti od 300 kuna.

Poznata firma je nestala

Većinska vlasnica Graničara postala je Vesna Radanović, koja je prema podacima Državnog ureda za reviziju na 10. srpnja 2002. godine imala 25,26 posto udjela. No, to nije sve što je priskrbila jer su i dvije tvrtke u njezinom vlasništvu imale značajan postotak vlasništva. Tako je tvrtka Moslavka imala 38,90 %, do je RZ Commerce ovladao s 14,67 posto udjela. Pored 78,83 posto udjela V. Radaković, udjeli njezina dva sina sa po šest posto su zanemarivi, kao i oni malih dioničara.

Pretvorbom je Gradska kavana postala parfimerija

Slična sudbina snašla je i Turist. U tom društvu uz moćnu obitelj Radaković s 36,91 posto dionica pojavljuje i bjelovarska obitelj Toš, koja kontrolira 36,20 posto udjela koji se nalazi u vlasništvu njihove tvrtke Drvograđenje. Kako bi se ovladalo tako velikim paketom dionica, nezaobilazna je bila uloga ondašnje Bjelovarske banke, na čijem je čelu u to vrijeme bio Petar Radaković, jer je upravo ta banka bila vlasnikom dionica u milijunskim iznosima.

Revizija kao jednog od najvećih kupaca dionica spominje Bjelovarsku banku

Kupujući ih od Hrvatskog fonda za privatizaciju i uz određene kreditne aranžmane, banka je dionice usmjeravala prema određenim osobama kako bi one postale vlasnici sada već bivšeg Centrala - stoji između ostalog u izvješću Državne revizije.

Bjelovar

BRANKO STOJKOVIĆ

CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST ! (2)



\"PROSVJETA\" d.d. BJELOVAR

Blokada

Hrvatskoj, tj. Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, ništa se gore nije moglo dogoditi, nego što se je dogodilo, da se je ona našla u velikoj gospodarskoj pustoši. Bjelovarska \"Prosvjeta\" d.d. ostala je opljačkana tvrtka, nakon toga što je u tom poduzeću radilo 200 radnika. Direktor Miroslav Novak oštetio je tu organizaciju sklapljajući štetne ugovore, a ostali su oštećeni i mali Dioničari.

Nakon pokretanja stečaja, Novak je tražio od pojedinaca da dadu pismenu izjavu u obliku, gdje, u kojoj se slažu da ih se uputi na Zavod za zapošljavanje kao tehnološki višak. Međuostalim M. Novak \"Prosvjetu\" d.d. je zadužio visokim kreditima, tako da je nastala prezaduženost i platežna nesposobnost, u razdoblju od 1998. do 2000. godine gdje je Novak zaključio više štetnih ugovora.

Šikanirani radnici

Novak je radnike rasterao terorom i despocijom. Tada radnici su bili masovno na bolovanjima, njih 72 radnika. Radnici mjesecima nisu dobivali plaću. Miroslav Novak kao direktor bio je i predsjednik Nadzornog odbora u kojem je sjedio kao drugi čovjek njegov sin. Njih dvojica kupili su sebi luksuzne službene automobile.

Krivotvoreni pečati

Hoće li netko definitivno utvrditi za što je Uprava \"Prosvjete\" d.d. koristila \"pedesetak\" vrsta službenih pečata. Također direktor je oštetio radnike još dok su primali plaću, od obustavljenih sindikalnih članarina, koje nikad sindikat u Zagrebu kao središnjica nije vidio, a radi se o 311.276,00 Kuna.

Za otplate dionica M. Novak je prisvojio od malih Dioničara 584.269,00 Kuna, iako je njegov sin Drago Novak vlasnik 25 % udjela u dionicama, a Željko Đapo 18 % udjela. Zbog abnormalnih ulagačkih apetita direktor M. Novak, napravio je dug \"Prosvjeti\" d.d. preko 30.000.000,00 Kuna.

Istraga

Nezna se gdje je većinom taj novac uložen, i gdje su rezultati poslovne politike, a ta financijska sredstva trebala su ih osigurati. Od 1992. do 1996. godine radnici su imali 51 % dionica, većina radnika ih je prodala. Nakon stečaja izvješenog na Trgovačkom sudu u Bjelovaru imovina od tiskare \"Prosvjete\" d.d. stavljena je na rasprodaju.

Direktor Miroslav Novak oštetio je radnike za neupisani radni staž, jer nije dvije godine uplaćivao doprinos Fondu MIORH-a. Direktor je dao nezakoniti otkaz oko 80-tak radnika, koji su završili na Zavodu za zapošljavanje.

Mizerija

Tiskara je prodana ispod svake cijene, svi vjerovnici ni približno nemogu se naplatiti. Iako su radnici tri mjeseca radili zabadava, da bi njihovo poduzeće \"Prosvjeta\" d.d. smanjilo gubitke - koje je M. Novak rastrošno napravio.

Dok su radnici zabadava radili nisu dobivali nikakvu naknadu, ni za gablec, ni za javni prijevoz, ... Direktor Miroslav Novak i njegov sin Drago Novak prije nego što je objavljen stečaj na Trgovačkom sudu u Bjelovaru oni su sebi napravili privatnu svoju tvrtku \"VIATONI\", u kojoj su preuzeli poslove, a ujedno i neka osnovna sredstva za rad od \"Prosvjete\" d.d. Otac i sin prebacili su i novčana sredstva, materijal za tiskaru i robu...

Stečajni upravitelj ublažio je stvar

Rasprodajom imovine od \"Prosvjete\" d.d. na Trgovačkom sudu gdje je vršena licitacija, bila je \"čapanja\". Jednog pogona dočepali su se privatni poduzetnici \"kotlari\" Vladimir i Damir Svetnička. A drugi objekt, kuća, za jeftine novce kupio je direktor Informativnog centra Bjelovar Ivan Butković. Radnici su upozoravali na nepravilnosti i župana Marijana Conera i gradonačelnika Josipa Hegeda, koji su lagali javnost, da dug je 20.000.000,00 kuna, a dok cijela firma \"Prosvjeta\" d.d. vrijedi 25.000.000,00 Kuna.

Ugledna tvrtka \"Prosvjeta\" d.d. u stečaju procjenjena je na samo 11.000.000,00 Kuna. Bjelovarska banka potražuje iznos od 4.722.783,00 Kuna. U Nadzornom odboru \"Prosvjete\" d.d. bili su i ostali koji su sjedili: Ljilja Vokić, bivša ministrica školstva, profesor Željko Cota i Jakov Cota. Blokirani žiro-račun \"Prosvjete\" d.d. Bjelovar trajao je i više od 900 dana, a trenutni iznos blokade je bio 12.116.640,00 Kuna.

Kako je tvrtka propala?

Nad tiskarom je otvoren stečaj 12. lipnja 2001. godine, tada je već poduzeće bilo pod hipotekom: zgrade, strojevi, zemljište, namještaj i oprema... \"Prosvjeta\" d.d. imala je osigurane poslovne kapacitete kod države - Republike Hrvatske, npr. u njoj su se štampale knjige i Narodne novine i dr.

Sabor i Vlada RH nije reagirala, iako je bila upoznata s problemom \"Prosvjete\" d.d. Bjelovar, a glavni krivac direktor Miroslav Novak zbog toga što je vodio lošu poslovnu politiku - za sada nije odgovarao. Austrijanci su odvezli iz pogona nove strojeve, budući da oni nisu odplaćeni, za to vrijeme direktor Miroslav Novak kupao se je u Mađanskim toplicama. Poznata bjelovarska \"Prosvjeta\" d.d. u kojoj su neki radnici radili i 35 godina, više ne postoji. Protiv direktora PU Bjelovarsko-bilogorska podnijela je kaznenu prijavu, a on se našao na bjelovarskom Sudu, da bi zatim njegov predmet bio prebačen na sud u Varaždin.

(Autor teksta: Branko Stojković) Bjelovar

CRNA KNJIGA BJELOVARA - JE STVARNOST ! (3)



TEHNOGRADNJA d.o.o. BJELOVAR

Elitno poduzeće

Još 1949. godine nastalo je građevinsko poduzeće, koje je 1959. godine dobilo naziv \"Tehnogradnja\". U stalnom rastu i razvoju ova radna organizacija doživljava značajni uspon. Bjelovarski građevinarci dobili su kredit od Bjelovarske banke za proširenje poduzeća i nabavu osnovnih sredstava 1977. godine.

Radnički savjet, uz direktora i Upravu donosi važne odluke o investicijama i ulaganjima (planu i razvoju) \"Tehnogradnje\", kojoj se pripaja 1979. i poduzeće \"Intermont\" - osnovano 1976. godine, za gradske vodovodne i kanalizacijske poslove. Zapravo, to poduzeće je bilo osnovano još 1972. godine za zanatsko uslužne poslove pod imenom \"Bratstvo\" i za stolarske radove. Bavilo se završnim i građevinarskim radovima, čistoći tržnica i pogrebnim uslugama, od koje je potekao i današnji \"Komunalac\".

Tehnologija

\"Tehnogradnja\" je nabavila suvremenu mehanizaciju i najmoderniju građevinsku opremu: četiri tornja dizalice tipa SIES sa horizontalnim i vertikalnim transportom materijala, opremu za gradilišta, tri poluautomatske rotacione betonare kapaciteta 500 litara , moderne montažne skele, kamione, bagere, buldožere, itd. Ta oprema omogućila je izgradnju zgrada i drugih objekata, odnosno veće zapošljavanje radnika.

Poduzeće \"Tehnogradnja\" izgradila je sve najznačajnije objekte ne samo u Bjelovaru, nego i u cijeloj Hrvatskoj. Taj građevinski \"div\" zapošljavao je 1980. godine 1100 radnika, a svoj vrhunac je dostigao 1987. godine, kada se \"Tehnogradnji\" pripajaju bjelovarske ciglane, i tada ima uposlenih oko 1650 radnika. \"Tehnogradnja\" se sastojala od 8 sektora: radne zajednice, projektnog biroa, visokogradnje, niskogradnje, proizvodnje, trgovine, završnih radova, instalacija i transporta.

Za koga lokot na vrata?

Stotine radnika \"Tehnogradnje\" završilo je 1999. godine na Zavodu za zapošljavanje. Poduzeće je preko noći propalo, tj. ostalo do temelja pokradeno i prezaduženo...Župan Marijan Coner, dožupan Vjeran Jurković, gradonačelnik dr. Boris Kudimija i direktorica Područnog ureda Hrvatskog fonda za privatizaciju Zlata Gašpar, objasnili su radnicima da je jedini izlaz dobrovoljno potpisivanje otkaza. Dana 08. 09. 1999. godine pred upravu \"Tehnogradnj\" došlo je stotine radnika, ispred kojih je stavljen lokot s metalnim lancem oko metalnih vrata na ulazu.

Više od godinu dana (prije) propala je i betonara od \"Tehnogradnje\" za proizvodnju betona. Tako da se i beton mora dovoziti iz drugih gradiva i županija za graditeljstvo. Cijeli pogon u livadama isprod starog groblja stoji zapušten. Zgrade i barake opustošene, razbijenih vrata i stakala, registratori i dokumentacija svuda okolo su razbacani. I druge lokacije ništa nisu bolje, dolaze građani i skidaju sve što se da odšarafili i odnesti...

Fond je vlasnik nepostojeće imovine?!

Zbog hipoteke, banka je \"sjela\" na betonaru, koja je stavlje

Ubijanje zarobljenika

Međutim, kako se ovih dana najzad i javno potvrđuje, ubojstvo šestorice zarobljeni vojnika JNA nije bio usamljen zločin u Bjelovaru u periodu strahovlade grupe koju je u stvari pedvodio Mile Ćuk, jer je samo iz kasarne ubijeno nekoliko desetina zarobljenih vojnika i civila, čiji ostaci još nisu pronađeni. O tome u najnovijem broju zagrebačkog "Nacionala" govori Branko Stojković, predsjednik Udruženja građana za ostvarenje i praćenje ljudskih prava "Štit" iz Bjelovara, koji već godinama bezuspješno pokušava da vlastima skrene pažnju na brojne zločine počinjene na tom području nad nivinim stanovništvom pretežno srpske nacionalnosti.

Prilikom zauzimanja bjelovarske kasarne - podsjeća Stojović - zarobljeno je oko 500 vojnika i oficira. "Oko 400 mladih vojnika odvedeno je u Sportku dvoranu, a rezervisti i oficiri u koloni su odvedeni u podrumske prostorije zgrade Policijske uprave, tzv. betonske kocke, gde su danima bili zlostavljani, mučeni i premlaćivani. Živili su bez svetla i osnovnih sredstava za higijenu. Kad bi se policiji prohtelo, neke su odvodili u šumu "Česma" gde bi bili pogubljeni. Dok su neki oficiri bili u pritvoru, pojedini policijski delatnici odlazili su im u stanove i silovali njihove supruge, o čemu postoje i svedoci. Bjelovarac Stevo Simić vlastitim je očima vidio kako Markešićeva ekipa siluju Anu Gašić, suprugu oficira koji je nekoliko dana pre toga nestao", kaže Stojović.

Osobe protiv kojih se sada vodi istraga samo su manji deo grupe koja se proteklih godina takmičila u zločinima - kaže također Stojković i dodaje: "Osim Luke Markešića u svim događanjima učestovao je i njegov brat Ante Markešić, tadašnji inspektor policije Damir Dotlić i sadašnji svedoci u istrazi Tihomir Wagner, penzionisani policajac, te policijski inspektor sa zvršenom osnovnom školom Đuro Kalinić. Vrlo brzo njihov status svedoka biće zamjenjen statusom optuženih, jer su direktno učestovali u nedjelima nad zarobljenicima, a njihovi nelogodavci punih deset godina prikrivaju zločine.

Strahovlada u Bjelovaru, objašnjava Branko Stojković proteklih godina sprovodila je grupa iz obližnjeg Rovišća na čelu s Milom Ćukom (sa Markešićem rođen na području Rame u BiH), o kojima također kaže: "Do rata potpuni anonimusi sa završenom osnovnom školom, poznatiji po učestvovanim u seoskim tučnjavama, Rovišćani danas imaju elitne stanove, ugostiteljske objekte i skupe automobile, dok su njihovi saradnici poslednih deset godina bili nagrađivani visokim položajima u vojsci, policiji i čelnim mestima u županiji i gradu.