| Bijelo Dugme - Selma - Komentari o tekstu | Upišite mišljenje |
grega (9 Feb 2003 u 18:22 ID: 6BE-79E)
Pa šta vam je ljudi.Potpuno ste zaboravili na Selmu
milena-pg (17 Feb 2003 u 9:39 ID: E97-C7B)
pjesma je vrhunskaaaaaaaaa!!!!!!!!
bijelo dugme zakon!
bijelo dugme zakon!
drustvo "BIJELO DUGME PRIZREN" (3 Mar 2003 u 10:48 ID: E0B-84F)
pesma je cool samo kad bi nase drustvo bilo stvarno bijelo dugme bilo bi jos bolje.Pozdravljamo sve posetioce ovog sajta iz "PRIZRENA"
drustvo "BIJELO DUGME PRIZREN" (3 Mar 2003 u 10:51 ID: E0B-84F)
LJUDI MOZE SE NEKO JAVITI NA OVAJ EMAIL
goranbregovic_5@hotmail.com
POZDRAVLJAMO SVE NA SAJTU
DRUSTVO "BIJELO DUGME" PRIZREN --KOSOVO
goranbregovic_5@hotmail.com
POZDRAVLJAMO SVE NA SAJTU
DRUSTVO "BIJELO DUGME" PRIZREN --KOSOVO
sveznalica intelektualac (10 May 2003 u 17:34 ID: EA3-CAC)
Daleko najbolja pjesma Dugmeta.B.T.W.:Dijak,koji je napisao tu pjesmu,utemeljen je kao neki sarajevski pjesnik.Ako koga zanima,on je bio neki totalni alkoholičar koji je samog sebe nazivaom pjesnikom.
zabjelcanka (9 Sep 2003 u 7:27 ID: 9F7-C38)
do bola
sad girl (25 Oct 2003 u 17:51 ID: BC2-904)
..jednom ce mene netko tako pratit...i jednom cu ja nekom nedostajat......nadam se..
Tijana (17 Feb 2004 u 21:45 ID: 179-DC2)
MNoooogo ali mnogo dobra stvar
rako "DUGMETAR" (22 Aug 2004 u 5:35 ID: 535-C6A)
hey "SAD GIRL" pojma nemas-izvini..taki smo mi kosovki bosnjaci..izvini na uvredu...nerazumes tekst uopste...DIJAK je ovo sam dozivio zato je alkoholicar koji je sebe nazivao pesnikom..neka njegova "bivsa rametlija" devojka je ovo dozivela..poginula u nesreci vozom..neznam dalje kako i sto..al nerazumijes..caos
diavolo037 (26 Dec 2004 u 21:16 ID: 671-CF8)
Ne znam istorijat nastanka ove pesme,ali je u prve tri što se Dugmeta tiče.Nebitno je ko je pisac,pa zar i dva najbolja narodnjaka svih vremena "Crne kose" i "Ja te pjesmom zovem" nisu napisali obični ljudi,iako ih je obe potpisao Milić Vukašinović,priznao je da nisu njegove.
Princeza (23 Jan 2005 u 23:03 ID: 81F-564)
Sve i jedna njihova pjesma je nastala na osnovu događaja...Pogledajte Indexe i Bacila je sve niz rijeku:Njihov bubnjar je imao djevojku lijepu i dobru kao anđeo ali musko kao musko je ostavi kad je nosila njihov "cvijet"...Ona se bacila pod voz...
Bijelo Dugme je vrhunac sklada i harmonije...tako melanholični i tako bizarni u isto vrijeme,tako genijalni...Nije ni cudo sto im pjesme zive generacijama...
Bijelo Dugme je vrhunac sklada i harmonije...tako melanholični i tako bizarni u isto vrijeme,tako genijalni...Nije ni cudo sto im pjesme zive generacijama...
Majdin iz Banjaluke-Bosnaonline (6 Apr 2005 u 8:38 ID: 80D-540)
Selma K. (iz Doboja) volim te
zonai (18 Jun 2005 u 12:16 ID: AC0-060)
http://www.derventskilist.com/feb2004/selma.htm...
nidje veze...selma je jos uvijek ziva....i ostace...selma je legenda
nidje veze...selma je jos uvijek ziva....i ostace...selma je legenda
zonai (18 Jun 2005 u 12:17 ID: AC0-060)
Selma
putuje na fakultet
ona putuje, ja kofer nosim,
molim,
težak je al' pošto njen je lično
ja i taj kofer volim.
Selma,
na ulasku u voz ti htjedoh reć'
nešto nježno što izaziva
pozor,
al' rekoh samo zdravo Selma
i molim te ne naginji se kroz prozor"...
Mnoge generacije i danas poslije toliko godina uživaju u hitovima grupe "Bijelog dugmeta". Pjesma "Selma", autorsko djelo pjesnika i humoriste Vlade Dijaka, prenosi se sa koljena na koljeno, sa žurke na žurku...
Ove stihove Dijak je posvetio svojoj velikoj ljubavi Selmi Borić-Fundurulja. Zahvaljujući Goranu Bregoviću, pjesma je postala jedan od najvećih jugoslovenskih rok hitova, a 1961. godine je uvrštena i u "Panoramu bosanskohercegovačke poezije".
Selma, junakinja hita, danas zajedno sa svojim uspomenama stanuje u Zagrebu.
"Otpjevan je trunutak mog života, događaj sa sarajevskog novog kolodvora 1949. godine. Za mene je to najdraža, nježna, topla, ljudska riječ, pjesničko sjećanje na jednu divnu mladost", kaže danas Selma Borić.
Neostvarena ljubavna priča pretočena je i u pozorišni komad, nakon što je Ratko Rozović napisao dramu, jednočinku pod nazivom "Hotel Majna". Drama u kojoj je opisan susret između Vlade i Selme odigrana je u Narodnom pozorištu Mostar.
Selma Borić je rođena 1929. godine u Zenici, a nakon završetka Građevinskog fakulteta u Zagrebu, zaposlila se u Skupštini grada Zagreba. Bavi se i književnošću tako da je objavljivala tekstove u brojnim časopisima.
Kako kaže, mnogo je putovala po svijetu, boravila u Rusiji, Italiji, Austriji, Poljskoj, Njemačkoj, ali nikad nije bila u Parizu, koji je toliko željela vidjeti. Nada se da će barem njena knjiga "Selma putuje u Pariz", koju će objaviti Zadužbina "Petar Kočić" iz Banje Luke, doživjeti svoju prezentaciju u ovom romantičnom gradu na Seni.
Selmu upoznajemo u Zagrebu. I danas voli da se sjeća svoje izgubljene ljubavi i prijateljstva sa članovima grupe "Bijelo dugme"..
NN: Da li možete da se sjetite tog trenutka 1949. godine, koji se zaista dogodio, a koji je Vlado Dijak, zabilježio i pretočio u poeziju?
SELMA: U to vrijeme pohađala sam Drugu žensku gimnaziju u Sarajevu, a roditelji su mi živjeli u Zenici. Često sam sretala Vladu na ulici, a viđala sam ga i na korzu. On je bio zaljubljen u mene, ali ja to tada nisam znala, jer mi nikada nije rekao. Jednom prilikom kada sam odlazila kući srela sam ga i on se ponudio da mi ponese kofere do kolodvora, tu smo se lijepo rastali i dok sam bila u kupeu čula sam da govori: "Selma ne naginji se kroz prozor". Tek 1962. godine otac mi je poslao novinski članak u kojem je bila objavljena pjesma "Selma" i tada sam shvatila da je posvećena meni. Kada sam na poslu kasnije pričala o tome kolege mi nisu vjerovale. Da bih ih uvjerila donijela sam ploču, te sam morala ići na raport kod direktora, jer je to bilo zaista neozbiljno s moje strane. Bila sam oduševljena s tom pjesmom i zaista nisam željela da budem popularna, ali sam smatrala da ukoliko je nešto o tebi napisano onda si živio. S obzirom da je o meni napisana pjesma, osjećam da ću i poslije smrti živjeti.
NN: Kada ste prvi put čuli pjesmu u izvođenju grupe "Bijelo dugme"?
SELMA: Mislim da je to bilo 1975. godine, na njihovom nastupu u koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski". Nakon koncerta otišla sam iza bine i rekla momcima iz grupe: "Pa ja sam ta Selma". Na početku mi nisu vjerovali, ali su kasnije bili oduševljeni činjenicom da zaista postojim. Onda su počeli izlaziti novinski članci o meni, a gostovala sam i u mnogim TV emisijama……..
NN: Poslije tog rastanka na kolodvoru, da li ste se ponovo sreli sa Vladom i kako je izgledao taj susret?
SELMA: On je kasnije došao da studira u Zagreb, tako da smo se jednom sreli na Trgu Republike, odnosno današnjem Trgu Bana Jelačića. Samo smo se dugo gledali, on nije ništa rekao, a ni ja nisam ništa rekla i tako smo se rastali. Kasnije sam u jednim novinama pročitala da je on radi mene došao u Zagreb na studije, ali nije imao dovoljno novca, te se ubrzo morao vratiti u Sarajevo. Mislim da je tada bio suviše zatvoren i plašljiv, a voljela bih da mi je nešto rekao……… Nakon tog susreta sa Vladom mjesec dana nisam mogla nikoga da vidim, niti sam učila, nekako sam bolovala za njim. On je bio u Sarajevu, a ja u Zagrebu tako da je daljina, ipak, učinila svoje.
U to vrijeme sam učila zajedno sa jednim kolegom sa fakulteta za kojeg sam se kasnije i udala, iako, nisam bila u njega zaljubljena.
NN: Da li mislite da je tačno ono što se kaže da su velike ljubavi tužne?
SELMA: Nije. Meni je u životu uvijek bilo važno da sam zaljubljena, ali ne i da ostvarim tu ljubav. Zapravo, nikad i nisam ostvarila ljubav, ali kada sam bila zaljubljena tada sam mogla sve.
NN: Danas kada pogledate u prošlost, da li Vam je žao što nije bilo drugačije?
SELMA: Jako mi je žao! Svi su mi govorili: "Šta će ti Vlado, pa on voli piti", ali meni to ništa nije smetalo. Kasnije su me i tješili: "Imaš sreće što nisi ostala sa njim, imala bih ogromne probleme", ali u sebi sam mislila - možda se on i ne bi toliko dao alkoholu da smo bili zajedno. On je bio zaista društven čovjek i volio je popiti, sjećam se kada smo se sreli 1975. godine u sarajevskoj kafani "Tilava", gdje smo prvi put zajedno duže sjedjeli. Samo je slagao čašice i u jednom trenutku sam osjetila da je potpuno u svom svijetu, tada mi je jedan pjesnik koji je sjedio sa nama rekao: "On je sad sretan", a meni su krenule suze na oči. Krajem iste godine, ponovo sam došla u Sarajevo, ali neko je javio njegovoj supruzi. Kada smo se nas dvije srele zaista sam željela da je bolje upoznam, ali ona je to odbila. Poslije sam od Vlade dobila pismo i nekoliko razglednica, ali to je bio kraj.
Novembra 1989. godine u vrijeme kada je Vlado umro bila sam u Mostaru, ali sestra mi nije dozvolila da odem na sahranu, zbog njegove supruge i djece. Iako se naša ljubav nikada nije ostvarila, njegova smrt me pogodila.
NN: Kakav je osjećaj biti junakinja jedne popularne pjesme?
SELMA: Zaista ne znam kako je to na mene uticalo. Meni je samo bilo važno da kroz tu pjesmu postojim i trajem, ali istovremeno je to i veoma ugudno. U tramvaju sam prije tri-četiri godine, zapazila tri dječaka od 14 godina, koji su pričali o pjesmi "Selma", prišla sam im i rekla: "Dečki, pa ja sam vam ta Selma", oni nisu mogli vjerovati. Ne mogu da opišem taj osjećaj kada ste lik jedne toliko popularne pjesme. Žao mi je što niko od članova grupe "Bijelo dugme", iako, imaju žensku djecu, nije svom djetetu dao ime Selma, jer sam se uvijek potajno nadala da će se to dogoditi.
NN: Da li je i na Vaš književni duh, s obzirom da pišete poeziju, uticala ljubav prema Vladi Dijaku?
SELMA: Uvijek sam u sebi nosila taj poriv prema pisanju, to je kod nas porodično. Moj rođak je književnik i pisac Skender Kulenović, tako da sam po toj očevoj liniji naslijedila ljubav prema pisanju. Kada su moje novele objavljene u "Forumu", bila sam presretna. Mislim da je to najsretniji dan u mom životu, kao da sam dobila krila, to je za mene bio veliki uspjeh. Kasnije je u mostarskom časopisu "Most" objavljena pjesma "Rahelina plava haljina" u kojoj sam opisala prvi susret moje majke i oca, kao i njegovo pismo pred smrt. Ipak, možda je i Vlado podstakao u meni ljubav prema pisanju.
NN: Uskoro će banjolučka Zadužbina "Petar Kočić", objaviti Vašu zbirku pjesama "Selma putuje u Pariz". Kako je došlo do te saradnje?
SELMA: Te pjesme sam pisala 1978/79. godine. Imam oko 30 pjesama od kojih su samo dvije objavljene, a prije nekoliko dana sam napisala još jednu. Mislila sam da više nikada neću pisati pjesme, ali sam dobila inspiraciju da napišem "Baršunasti sjaj novembra" koja je nastala u nekom nadahnuću, koji se javio tokom "Interlibera 2003", koji je trajao u novembru. Tamo sam otišla radi prijatelja Dragana Marjanovića, koji je nagrađen "Kočićevim perom" za roman "Lijanov san". Sve što se dešavalo tada na sajmu ponovo me vratilo u prošlost i osjetila sam da pripadam svijetu književnosti. Ono što je na mene tada ostavilo veliki uticaj bilo je to što sam zapazila veliki broj mladih ljudi koji su dolazili na štand Zadužbine i bili su veoma zainteresovani iako su u pitanju knjige na ćirilici. Smatram da smo mi zapravo tri naroda, koji se u suštini jako volimo i nikada mi nije bilo jasno da neko ne zna ćirilicu, dok ja ne pravim razliku i oba pisma čitam kao da su jedno. Susret sa tim ljudima na sajmu me nekako obogatio i dao mi nadu da nije sve tako crno u životu, da, ipak, postoje nekakve perspektive i da ljudi ne smiju živjeti u mržnji, već da se moraju voljeti i iz života izvlačiti samo ono što je lijepo. Tada se rodila ta ideja da Zadužbina "Petar Kočić" iz Banje Luke objavi moju knjigu pjesama. Sve to mi je vratilo nadu da, ipak, vrijedi živjeti i izvući iz sebe ono što je najbolje. Nastojaću da sve svoje vrijeme posvetim pisanju, ali mislim da će ovo, ipak, biti moja posljednja pjesma.
Tanja GATARIĆ, Nezavisne novine
Baršunasti sjaj novembra
"Što mi je činiti dragi prijatelju
u baršunastom sjaju sjećanja,
kad život nestaje u prolazu
i gubi se u proticanju vremena.
Tren susreta u žurbi sastanka
ćutim kao pustoš sad iznenada,
uz pojačan osjećaj postojanja
kad beznađe moju želju usporava."
Selma Borić
putuje na fakultet
ona putuje, ja kofer nosim,
molim,
težak je al' pošto njen je lično
ja i taj kofer volim.
Selma,
na ulasku u voz ti htjedoh reć'
nešto nježno što izaziva
pozor,
al' rekoh samo zdravo Selma
i molim te ne naginji se kroz prozor"...
Mnoge generacije i danas poslije toliko godina uživaju u hitovima grupe "Bijelog dugmeta". Pjesma "Selma", autorsko djelo pjesnika i humoriste Vlade Dijaka, prenosi se sa koljena na koljeno, sa žurke na žurku...
Ove stihove Dijak je posvetio svojoj velikoj ljubavi Selmi Borić-Fundurulja. Zahvaljujući Goranu Bregoviću, pjesma je postala jedan od najvećih jugoslovenskih rok hitova, a 1961. godine je uvrštena i u "Panoramu bosanskohercegovačke poezije".
Selma, junakinja hita, danas zajedno sa svojim uspomenama stanuje u Zagrebu.
"Otpjevan je trunutak mog života, događaj sa sarajevskog novog kolodvora 1949. godine. Za mene je to najdraža, nježna, topla, ljudska riječ, pjesničko sjećanje na jednu divnu mladost", kaže danas Selma Borić.
Neostvarena ljubavna priča pretočena je i u pozorišni komad, nakon što je Ratko Rozović napisao dramu, jednočinku pod nazivom "Hotel Majna". Drama u kojoj je opisan susret između Vlade i Selme odigrana je u Narodnom pozorištu Mostar.
Selma Borić je rođena 1929. godine u Zenici, a nakon završetka Građevinskog fakulteta u Zagrebu, zaposlila se u Skupštini grada Zagreba. Bavi se i književnošću tako da je objavljivala tekstove u brojnim časopisima.
Kako kaže, mnogo je putovala po svijetu, boravila u Rusiji, Italiji, Austriji, Poljskoj, Njemačkoj, ali nikad nije bila u Parizu, koji je toliko željela vidjeti. Nada se da će barem njena knjiga "Selma putuje u Pariz", koju će objaviti Zadužbina "Petar Kočić" iz Banje Luke, doživjeti svoju prezentaciju u ovom romantičnom gradu na Seni.
Selmu upoznajemo u Zagrebu. I danas voli da se sjeća svoje izgubljene ljubavi i prijateljstva sa članovima grupe "Bijelo dugme"..
NN: Da li možete da se sjetite tog trenutka 1949. godine, koji se zaista dogodio, a koji je Vlado Dijak, zabilježio i pretočio u poeziju?
SELMA: U to vrijeme pohađala sam Drugu žensku gimnaziju u Sarajevu, a roditelji su mi živjeli u Zenici. Često sam sretala Vladu na ulici, a viđala sam ga i na korzu. On je bio zaljubljen u mene, ali ja to tada nisam znala, jer mi nikada nije rekao. Jednom prilikom kada sam odlazila kući srela sam ga i on se ponudio da mi ponese kofere do kolodvora, tu smo se lijepo rastali i dok sam bila u kupeu čula sam da govori: "Selma ne naginji se kroz prozor". Tek 1962. godine otac mi je poslao novinski članak u kojem je bila objavljena pjesma "Selma" i tada sam shvatila da je posvećena meni. Kada sam na poslu kasnije pričala o tome kolege mi nisu vjerovale. Da bih ih uvjerila donijela sam ploču, te sam morala ići na raport kod direktora, jer je to bilo zaista neozbiljno s moje strane. Bila sam oduševljena s tom pjesmom i zaista nisam željela da budem popularna, ali sam smatrala da ukoliko je nešto o tebi napisano onda si živio. S obzirom da je o meni napisana pjesma, osjećam da ću i poslije smrti živjeti.
NN: Kada ste prvi put čuli pjesmu u izvođenju grupe "Bijelo dugme"?
SELMA: Mislim da je to bilo 1975. godine, na njihovom nastupu u koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski". Nakon koncerta otišla sam iza bine i rekla momcima iz grupe: "Pa ja sam ta Selma". Na početku mi nisu vjerovali, ali su kasnije bili oduševljeni činjenicom da zaista postojim. Onda su počeli izlaziti novinski članci o meni, a gostovala sam i u mnogim TV emisijama……..
NN: Poslije tog rastanka na kolodvoru, da li ste se ponovo sreli sa Vladom i kako je izgledao taj susret?
SELMA: On je kasnije došao da studira u Zagreb, tako da smo se jednom sreli na Trgu Republike, odnosno današnjem Trgu Bana Jelačića. Samo smo se dugo gledali, on nije ništa rekao, a ni ja nisam ništa rekla i tako smo se rastali. Kasnije sam u jednim novinama pročitala da je on radi mene došao u Zagreb na studije, ali nije imao dovoljno novca, te se ubrzo morao vratiti u Sarajevo. Mislim da je tada bio suviše zatvoren i plašljiv, a voljela bih da mi je nešto rekao……… Nakon tog susreta sa Vladom mjesec dana nisam mogla nikoga da vidim, niti sam učila, nekako sam bolovala za njim. On je bio u Sarajevu, a ja u Zagrebu tako da je daljina, ipak, učinila svoje.
U to vrijeme sam učila zajedno sa jednim kolegom sa fakulteta za kojeg sam se kasnije i udala, iako, nisam bila u njega zaljubljena.
NN: Da li mislite da je tačno ono što se kaže da su velike ljubavi tužne?
SELMA: Nije. Meni je u životu uvijek bilo važno da sam zaljubljena, ali ne i da ostvarim tu ljubav. Zapravo, nikad i nisam ostvarila ljubav, ali kada sam bila zaljubljena tada sam mogla sve.
NN: Danas kada pogledate u prošlost, da li Vam je žao što nije bilo drugačije?
SELMA: Jako mi je žao! Svi su mi govorili: "Šta će ti Vlado, pa on voli piti", ali meni to ništa nije smetalo. Kasnije su me i tješili: "Imaš sreće što nisi ostala sa njim, imala bih ogromne probleme", ali u sebi sam mislila - možda se on i ne bi toliko dao alkoholu da smo bili zajedno. On je bio zaista društven čovjek i volio je popiti, sjećam se kada smo se sreli 1975. godine u sarajevskoj kafani "Tilava", gdje smo prvi put zajedno duže sjedjeli. Samo je slagao čašice i u jednom trenutku sam osjetila da je potpuno u svom svijetu, tada mi je jedan pjesnik koji je sjedio sa nama rekao: "On je sad sretan", a meni su krenule suze na oči. Krajem iste godine, ponovo sam došla u Sarajevo, ali neko je javio njegovoj supruzi. Kada smo se nas dvije srele zaista sam željela da je bolje upoznam, ali ona je to odbila. Poslije sam od Vlade dobila pismo i nekoliko razglednica, ali to je bio kraj.
Novembra 1989. godine u vrijeme kada je Vlado umro bila sam u Mostaru, ali sestra mi nije dozvolila da odem na sahranu, zbog njegove supruge i djece. Iako se naša ljubav nikada nije ostvarila, njegova smrt me pogodila.
NN: Kakav je osjećaj biti junakinja jedne popularne pjesme?
SELMA: Zaista ne znam kako je to na mene uticalo. Meni je samo bilo važno da kroz tu pjesmu postojim i trajem, ali istovremeno je to i veoma ugudno. U tramvaju sam prije tri-četiri godine, zapazila tri dječaka od 14 godina, koji su pričali o pjesmi "Selma", prišla sam im i rekla: "Dečki, pa ja sam vam ta Selma", oni nisu mogli vjerovati. Ne mogu da opišem taj osjećaj kada ste lik jedne toliko popularne pjesme. Žao mi je što niko od članova grupe "Bijelo dugme", iako, imaju žensku djecu, nije svom djetetu dao ime Selma, jer sam se uvijek potajno nadala da će se to dogoditi.
NN: Da li je i na Vaš književni duh, s obzirom da pišete poeziju, uticala ljubav prema Vladi Dijaku?
SELMA: Uvijek sam u sebi nosila taj poriv prema pisanju, to je kod nas porodično. Moj rođak je književnik i pisac Skender Kulenović, tako da sam po toj očevoj liniji naslijedila ljubav prema pisanju. Kada su moje novele objavljene u "Forumu", bila sam presretna. Mislim da je to najsretniji dan u mom životu, kao da sam dobila krila, to je za mene bio veliki uspjeh. Kasnije je u mostarskom časopisu "Most" objavljena pjesma "Rahelina plava haljina" u kojoj sam opisala prvi susret moje majke i oca, kao i njegovo pismo pred smrt. Ipak, možda je i Vlado podstakao u meni ljubav prema pisanju.
NN: Uskoro će banjolučka Zadužbina "Petar Kočić", objaviti Vašu zbirku pjesama "Selma putuje u Pariz". Kako je došlo do te saradnje?
SELMA: Te pjesme sam pisala 1978/79. godine. Imam oko 30 pjesama od kojih su samo dvije objavljene, a prije nekoliko dana sam napisala još jednu. Mislila sam da više nikada neću pisati pjesme, ali sam dobila inspiraciju da napišem "Baršunasti sjaj novembra" koja je nastala u nekom nadahnuću, koji se javio tokom "Interlibera 2003", koji je trajao u novembru. Tamo sam otišla radi prijatelja Dragana Marjanovića, koji je nagrađen "Kočićevim perom" za roman "Lijanov san". Sve što se dešavalo tada na sajmu ponovo me vratilo u prošlost i osjetila sam da pripadam svijetu književnosti. Ono što je na mene tada ostavilo veliki uticaj bilo je to što sam zapazila veliki broj mladih ljudi koji su dolazili na štand Zadužbine i bili su veoma zainteresovani iako su u pitanju knjige na ćirilici. Smatram da smo mi zapravo tri naroda, koji se u suštini jako volimo i nikada mi nije bilo jasno da neko ne zna ćirilicu, dok ja ne pravim razliku i oba pisma čitam kao da su jedno. Susret sa tim ljudima na sajmu me nekako obogatio i dao mi nadu da nije sve tako crno u životu, da, ipak, postoje nekakve perspektive i da ljudi ne smiju živjeti u mržnji, već da se moraju voljeti i iz života izvlačiti samo ono što je lijepo. Tada se rodila ta ideja da Zadužbina "Petar Kočić" iz Banje Luke objavi moju knjigu pjesama. Sve to mi je vratilo nadu da, ipak, vrijedi živjeti i izvući iz sebe ono što je najbolje. Nastojaću da sve svoje vrijeme posvetim pisanju, ali mislim da će ovo, ipak, biti moja posljednja pjesma.
Tanja GATARIĆ, Nezavisne novine
Baršunasti sjaj novembra
"Što mi je činiti dragi prijatelju
u baršunastom sjaju sjećanja,
kad život nestaje u prolazu
i gubi se u proticanju vremena.
Tren susreta u žurbi sastanka
ćutim kao pustoš sad iznenada,
uz pojačan osjećaj postojanja
kad beznađe moju želju usporava."
Selma Borić
blinkerman (3 Jul 2005 u 7:56 ID: EB9-825)
Najbolja pjesma "Bijelog dugmeta"! Kakva muzika! Kakav tekst! Kakav Bebek!
Neponovljivo, plakao sam kada sam gledao snimke zadnjih koncerata na kojima nisam bio. Volio bih da sam bio tamo samo zbog Bebeka i "Selme"! Jeb' ga, valjda ce biti opet prilike!
Neponovljivo, plakao sam kada sam gledao snimke zadnjih koncerata na kojima nisam bio. Volio bih da sam bio tamo samo zbog Bebeka i "Selme"! Jeb' ga, valjda ce biti opet prilike!
ninaZG (18 Oct 2005 u 16:50 ID: B20-F8E)
Po meni definitivno najbolja pjesma od Dugmeta,a kad sam je čula u ZG na koncertu nedavno...................što reći,nisam sklona suzama ali tamo.....
Pozdrav svima!
Pozdrav svima!
sofija (3 Jan 2006 u 9:25 ID: 94E-D7F)
pa ja ne znam sta bih radila da neko napravi takav hit sa mojim imenom! jos da je bijelo dugme..ahhh....
zivio (24 Apr 2006 u 4:21 ID: A03-0B4)
ona se toliko digla zbog toga, rastavila se i mnoga druga sranja. JEBAT JOJ MATER SELJACKU, gledao sam je neki dan. KRAVA. Dijakova zena joj rekla ovo vam je prvi i zadnji put da vas ja vidim, a ona nesto da upozna njegovu djecu te ovo te ono. Nije normalna ba. Pjesma je super, u Sa sam prvi put bio na konc. bijelog dugmeta, to ova reinkarnacija.... neponovljivo, i ne vjerujem da ce biti ponovo nesto tako. Toliko...
srecnica (15 Aug 2006 u 8:33 ID: 245-10D)
moja najdraza pesma...
secam se kada sam se pre nekoliko godina vracala sa mora sa mojim deckom (sa kojim sam tada bila u vezi 6 meseci),slusali smo Bijelo dugme,i dok je svirala ova pesma,decko me je pitao:sta mislis,da li je on vise voleo selmu ili ja tebe?
Nisam znasla sta da mu odgovorim,samo sam zaplakala...Mislim da je ovo bio presudni trenutak u nasim zivotima...posle nepunih godinu dana smo se vencali i sada imamo jednog malog andjela koji nosi ime SELMA.
Svaki put kada cujem ovu pesmu,zahvalim bogu sto postojimo i sto nas je spojio.
Ova pesma u meni budi neverovatne emocije....
secam se kada sam se pre nekoliko godina vracala sa mora sa mojim deckom (sa kojim sam tada bila u vezi 6 meseci),slusali smo Bijelo dugme,i dok je svirala ova pesma,decko me je pitao:sta mislis,da li je on vise voleo selmu ili ja tebe?
Nisam znasla sta da mu odgovorim,samo sam zaplakala...Mislim da je ovo bio presudni trenutak u nasim zivotima...posle nepunih godinu dana smo se vencali i sada imamo jednog malog andjela koji nosi ime SELMA.
Svaki put kada cujem ovu pesmu,zahvalim bogu sto postojimo i sto nas je spojio.
Ova pesma u meni budi neverovatne emocije....
Boddah (31 Aug 2006 u 12:20 ID: 665-3BC)
Wooow...nisam znala da postoji toliko toga iza ove pesme...meni je teshko da je slusham,mnogo toga me vezuje za nju i moju najvecu neostvarenu ljubav.Shta da se radi...dosta je suza isplakano uz Selmu.
Nebojsa (22 Nov 2006 u 9:27 ID: AD9-A4A)
Stvarno ekstra pesma, Ja mislim da je jedna od najboljih...
... (6 Dec 2006 u 9:43 ID: AD9-A4A)
ja volim bijelo digme vishe od svega,al smatram da je ovo neshto najdosadnije i najgluplje shto su ikad napisali...
ilox (5 Jan 2007 u 0:40 ID: A2B-39E)
haha, stvarno NE zvuci dobro.SKROZ DOSADNA PJESMA!!
ime (9 Feb 2007 u 9:24 ID: 124-981)
da su im sve stvari na ovoj razini bilo bi nest od njih...
hahaha (23 Feb 2007 u 21:08 ID: A30-FA7)
sad girl, nemoj da se naginjes kroz prozor
sih (26 Apr 2007 u 10:27 ID: AD9-A4A)
Zivotna prica jedne osobe
u 10-tak recenica.
BRILIJANTNO
u 10-tak recenica.
BRILIJANTNO
_TheGrlWhoSoldTheWorld_ (3 Aug 2007 u 14:23 ID: FD7-109)
ovo je predivna pjesma, moj otac je tako volio dugme da je mojoj sestri (starijoj) dao ime Selma...nedavno smo ona i ja bili na koncertu u Tuzli i kada je dosla pjesma selma ona je vristala ko luda...svaki put kad cujem ovu pjesmu sjetim se svog oca koji je sad mrtav...pjesma je predivna...volim je strasno,,,nema puno rijeci ali ipak puno govori!svaka cast
Haustorka (23 Aug 2008 u 8:42 ID: 614-C08)
Ponosim se svojim imenom!!
GrLLL (4 Jul 2010 u 2:16 ID: B4D-874)
... godinama vrtim cd s ovom pijesmom u autu, i uvijek je ponavljam po par puta...
predobra stvar.. Svaka cast Dugmicima i autoru.. :)
PEACE
predobra stvar.. Svaka cast Dugmicima i autoru.. :)
PEACE
ronald sadruo (16 Oct 2011 u 13:45 ID: 35A-DE1)
ma ima bjelo dugme većinu zanimljivih ipravih super pjesama-kao pjesma da sam bjelo dugme tu mi se sviđa osmislit stil sviranja gitare vrlo dobar ali pjesma selma mi nije uopće nešto posebno i tekst je newzanimljiv-kao selma ne naginji se kroz prozor to loše zvuči.
| Upišite mišljenje | Vrh stranice |