Toni Cetinski - 23. Prosinac

Sad jos osjećam miris tvog tijela,
u nasem krevetu lezi po svud
i neispijena salica kave
stalno podsjeća nemam kud.

Nova zora polako sad sviće,
ali tebi to svejedno je
i nema veze sto pjevaju ptice
jer to gore sad ne čuje se.

Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane i da Bog
će mi dati sad snage prezivjet te dane.

Ne znam sto sad da radim sa
sobom, nosim neizbrisivi trag,
nikad vise tvoj sapat na uhu,
otvaram prozor zagusljiv je zrak.

Brzo oblačim kaput na sebe,
zurno izlazim na ulicu,
bas je dobro sto kisa rominja,
to nisu suze na mome licu.

Jos pamtim sve nase posljednje rijeci
taj cvrsti zavjet neraskidivi
da podjem s tobom ja znam ne bi htjela
moram se boriti, moram sa tim..

- hvala COKOLINA