Oktobar 1864 - Jutro

Da li cujes kako dozivam
to strasno jutro boje plamena?
Taj trag u telu od tvog imena
i sedmo nebo - nebo koje pokriva.

Pogledom na belom plocniku i uzimam
zadnji put tu sliku ocaja i govorim:

Probudi me, probudi me
i uzmi sve, sve sto je tvoje.
Probudi me i pusti me
da govorim, zaboravim.

Da li cujes glas na osami?
Milion ruku trazi topli dom.
Sva deca sveta koja nisu rodjena,
Sva deca sveta i nebo koje pokriva.

Pogledom na belom plocniku i uzimam
zadnji put tu sliku ocaja i govorim:

Probudi me, probudi me
i uzmi sve, sve sto je tvoje.
Probudi me i pusti me
da govorim, zaboravim.

Pogledom na belom plocniku i uzimam
zadnji put tu sliku ocaja i govorim:

Probudi me, probudi me
i uzmi sve, sve sto je tvoje.
Probudi me i pusti me
da govorim, zaboravim.

- hvala brico