Zdravko Čolić - Zaboravi sva proljeća (1974)

Poslije lude, vjetrovite noci
plavilo se nebo u aprilu
a ja skuplj'o ko najljepse cvijece
tvoje kose rasute po krilu.

Moje ruke trazile su tvoje
na njima je umirala rosa
k'o nad rijekom vodeni cvijetovi
dok se tvoja rasplitala kosa.

Zaboravi sva proljeca
samo ono nase pamti
neka traje u sjecanju
kad ne moze da se vrati.

Zaboravi sva proljeca
i sve dane bez ljubavi
samo ono nase pamti
sva ostala zaboravi.

O, jedina zaboravi!

- hvala olja