Daleka Obala - U modroj zori

U modroj zori u mirisima tijela
Ona je do mene, na mojim rukama spi.
Pod nas se prostrla postelja bijela
U zraku nad nama igraju njezini sni.
Udahne glasno i naglo se prene
Ruke mi stavi na dlan.
Primakne glavu još bliže uz mene,
I opet klone u san,
Jutarnji san, ljubavni san.

A ja sam želio da budem sa njom, da zavirim malo u njezine sne,
Da zauvijek zaspem, da je zauvijek ljubim i da nikad ne odem od nje.

A vrijeme teče i ja moram poći,
Lagano ustajem, ne želim buditi nju.
Zadnji put gledam usnule oči
Možda je susretnem u nekom budućem snu.
U snu se okreće, usne mi nudi
Poljubac jedan za kraj,
Zamolim sunce da je ne budi
Neka obuzda svoj sjaj
Dolazi kraj, dolazi kraj.

A ja sam želio da budem sa njom, da zavirim malo u njezine sne,
Da zauvijek zaspem, da je zauvijek ljubim i da nikad ne odem od nje. x3

- hvala Ivan