Rambo Amadeus - Smrt popa Mila Jovovića
U danima kad na Nikšić
Crnogorci udariše
Kad bijahu došli dani
Da ne bude turski više
U logoru crnogorskom
Pokraj kule Lekovića
Neko knjazu okleveta
Popa Mila Jovovica.
A knjaz Mila dozivase
Uz prisustvo svih vojvoda
Pa mu rece: Pope Milo,
nit' si vino nit' si voda!
Kad to čuše pope Milo
Poleće mu sablji ruka
A dva oka k'o strijele
Sijevnuše u hajduka.
Vojvode se uplasise
Od izgleda vuka gorskog
Da oruzje ne potegne
Na vladara crnogorskog.
Kao da mu oštrim mačem
Srce muško rasijece
Pa zavika: Gospodaru,
Bog sa tobom, sta to rece!
Te ljutito napustio
Gospodara i vojvode
I pod sator svoj svileni
Sa mislima teskim ode.
Pa u ljutnji gusle zgrabi
Odjeknuse tanke strune
Kliknu Milo kao soko
Te se majkom ćetnom kune:
Da ce poci u grad Nikšić
Sam bez ikog istog dana
I na megdan pozvat silnog
Mušovića kapetana.
Baci gusle uzja vranca
Preko Zete predje vode
I na hatu pomamnome
Preko polja gradu ode.
Leti vranac niz Rastoke
Kao da ga nose krila
No s bedema turska straza
Opazila popa Mila.
A pop Milo sve je blize
Do Turaka i šanaca
Pod sobom je zamorio
Bijesnoga svoga vranca.
Kao sto mu dolikuje
Bira turske porodice
Na najtvrđe ide šance
Na najljuce gradske zlice.
Pa ako bi poginuo
Da pogine od junaka
Od cuvenih i priznatih
Idrizovih potomaka.
Ustavi ga turska straza
Na kapiju kod Nikšića
Kaza im se i naredi:
Zovite mi Mušovića!
Kada čuše Turci ko je
Potrcase kapetanu
Malo zatim i Mušović
Na kapiju gradsku stanu.
Pa kad viđe popa Mila
Na bijesnom vrancu svome
Dolasku se iznenadnom
Obradova njegovome.
Odkud jutros Jovoviću!
Veselijem glasom rece
Zar od knjaza crnogorskog
U moj tvrdi grad utece.
Primamo te objerucke
Sve cemo ti oprostiti
Zivotu ti harambaso
Vjeruj nece nista biti.
Planu Milo: Dosta vise!
Ne budali bez potrebe.
Ja sam doša' kapetane
Da na megdan zovem tebe.
No se spremi i izadji
Biraj mjesto za megdana.
Te rijeci kao munja
Pogodise kapetana.
Preblijedje pred hajdukom
Iz junacke Markovine
Jer je znao da od sablje
Njegove se lako gine.
Ne smje megdan da prihvati
Prepade se svojoj glavi
A na slavu i na proslost
Kuce svoje zaboravi.
Vec u strahu, kukavicki
Znak na kulu strazi dade
Jeknu plotun sa glavice
Pop pogodjen s konja pade.
Vranac pregnu i pobjeze
Natrag preko vode Zete
A na Mila sa sabljama
Niz glavicu Turci lete.
Pa se grabe ko ce prije
Manut sabljom po sokolu
Za čije je ime cuo
I car Hamid u Stambolu
Na mrtvoga popa stize
Ferizovic Hasan prvi
Zviznu sablja glava pade
Uz tocenu lokvu krvi.
Na najvecu gradsku kulu
Na vrh hana Mušovića
Istaknuse Turci glavu
Popa Mila Jovovića
Sa svrzovog ostrog koca
Gleda Milo sa visine
Kako mu se Turci zore
I po gradu šenluk čine.
A gavran se, crna ptica
Obradova iznenada
Kad krvavu vidje glavu
Pa se vije iznad grada.
Primice se iznad cabre
Da na bedem padne prvi
Po starijem navikama
Mušku glavu da nagrdi.
A krijuci iz harema
Kroz pendzere vire bule
Da čuvenu vide glavu
Srpskog popa na vrh kule
- hvala goodfella
U danima kad na Nikšić
Crnogorci udariše
Kad bijahu došli dani
Da ne bude turski više
U logoru crnogorskom
Pokraj kule Lekovića
Neko knjazu okleveta
Popa Mila Jovovica.
A knjaz Mila dozivase
Uz prisustvo svih vojvoda
Pa mu rece: Pope Milo,
nit' si vino nit' si voda!
Kad to čuše pope Milo
Poleće mu sablji ruka
A dva oka k'o strijele
Sijevnuše u hajduka.
Vojvode se uplasise
Od izgleda vuka gorskog
Da oruzje ne potegne
Na vladara crnogorskog.
Kao da mu oštrim mačem
Srce muško rasijece
Pa zavika: Gospodaru,
Bog sa tobom, sta to rece!
Te ljutito napustio
Gospodara i vojvode
I pod sator svoj svileni
Sa mislima teskim ode.
Pa u ljutnji gusle zgrabi
Odjeknuse tanke strune
Kliknu Milo kao soko
Te se majkom ćetnom kune:
Da ce poci u grad Nikšić
Sam bez ikog istog dana
I na megdan pozvat silnog
Mušovića kapetana.
Baci gusle uzja vranca
Preko Zete predje vode
I na hatu pomamnome
Preko polja gradu ode.
Leti vranac niz Rastoke
Kao da ga nose krila
No s bedema turska straza
Opazila popa Mila.
A pop Milo sve je blize
Do Turaka i šanaca
Pod sobom je zamorio
Bijesnoga svoga vranca.
Kao sto mu dolikuje
Bira turske porodice
Na najtvrđe ide šance
Na najljuce gradske zlice.
Pa ako bi poginuo
Da pogine od junaka
Od cuvenih i priznatih
Idrizovih potomaka.
Ustavi ga turska straza
Na kapiju kod Nikšića
Kaza im se i naredi:
Zovite mi Mušovića!
Kada čuše Turci ko je
Potrcase kapetanu
Malo zatim i Mušović
Na kapiju gradsku stanu.
Pa kad viđe popa Mila
Na bijesnom vrancu svome
Dolasku se iznenadnom
Obradova njegovome.
Odkud jutros Jovoviću!
Veselijem glasom rece
Zar od knjaza crnogorskog
U moj tvrdi grad utece.
Primamo te objerucke
Sve cemo ti oprostiti
Zivotu ti harambaso
Vjeruj nece nista biti.
Planu Milo: Dosta vise!
Ne budali bez potrebe.
Ja sam doša' kapetane
Da na megdan zovem tebe.
No se spremi i izadji
Biraj mjesto za megdana.
Te rijeci kao munja
Pogodise kapetana.
Preblijedje pred hajdukom
Iz junacke Markovine
Jer je znao da od sablje
Njegove se lako gine.
Ne smje megdan da prihvati
Prepade se svojoj glavi
A na slavu i na proslost
Kuce svoje zaboravi.
Vec u strahu, kukavicki
Znak na kulu strazi dade
Jeknu plotun sa glavice
Pop pogodjen s konja pade.
Vranac pregnu i pobjeze
Natrag preko vode Zete
A na Mila sa sabljama
Niz glavicu Turci lete.
Pa se grabe ko ce prije
Manut sabljom po sokolu
Za čije je ime cuo
I car Hamid u Stambolu
Na mrtvoga popa stize
Ferizovic Hasan prvi
Zviznu sablja glava pade
Uz tocenu lokvu krvi.
Na najvecu gradsku kulu
Na vrh hana Mušovića
Istaknuse Turci glavu
Popa Mila Jovovića
Sa svrzovog ostrog koca
Gleda Milo sa visine
Kako mu se Turci zore
I po gradu šenluk čine.
A gavran se, crna ptica
Obradova iznenada
Kad krvavu vidje glavu
Pa se vije iznad grada.
Primice se iznad cabre
Da na bedem padne prvi
Po starijem navikama
Mušku glavu da nagrdi.
A krijuci iz harema
Kroz pendzere vire bule
Da čuvenu vide glavu
Srpskog popa na vrh kule
- hvala goodfella
