Zdravko Čolić - Jedna zima sa Kristinom

Jedne proste Vojvodjanske zime,
na salasu prijatelja mog,
malo drustvo se skupilo iz grada,
sve mladici iz dugih skolskih dana,
a na vratima doma, uz plamen petrolejke,
se smjesilo lice na nas.

Jedne proste Vojvodjanske zime,
na salasu prijatelja mog,
dok su ruke jos promrzle od puta
dugo stresale pahulje s kaputa
ti si prisla i od srca mi pruzila
casu crnog vina,
Kristina, Kristina

Dobra vam noc prijatelji,
dobra vam noc dobro nam dosli,
dobra vam noc prijatelji,
sjedite tu i zapjevajmo svi...

Onda smo izasli na dvoriste,
Ja i Kristina.
Skripao je sneg pod nogama,
ljubio sam je, ljubio.
Da li se sjecas, Kristina?

- hvala Valentina