Tifa - Jer tuga zna

Nekada, mrak i ja
pricamo do svitanja.
U prici slike mladosti,
u srcu vriste gromovi.

Rijekom sna
plovim ja,
sve do dragih ulica,
vidim te kada sklopim oci
a tuga sama se toci.

Jer tuga zna, jedina
dodje tiho
pa me ne pusta.
Jer tuga zna,
kako da,
otkljuca vrata sjecanja.

Oci stranca
dobih ja,
pune suza, vremena
kad ih sklopim
vidim te,
a moja tuga sunja se.

Jer tuga zna, jedina
dodje tiho
pa me ne pusta.
Jer tuga zna,
kako da,
otkljuca vrata sjecanja.

- hvala Nena