Elvis J Kurtović - Jugo 45
Kažu da su čuda svijeta piramide afričke,
kažu da su čuda svijeta velike rijeke Indije,
al' nijedno čudo nije bilo ravno onome
kad je stari uparkir'o u bašću Jugo 45.
Skupio se sav komšiluk i pola rodbine.
Ono pola nije moglo, nije moglo od muke.
Stara napravila mezu, ispekla 'urmašice,
stari otiš'o u Granap po još logistike.
Bilo je to dobro vrijeme,
sve na kredit, sve za raju, jarane,
u auto naspi čorbe, pa u Trst po farmerke.
Bilo je to dobro vrijeme,
te na izlet, te malo na more,
u kući puno smijeha,
u bašči Jugo 45.
Vozio komšija Franjo, da proda jabuke,
vozio komšija Mirso, da mu ženu porode,
vozio ga daidža Momo, kad je iš'o da pravi derneke,
vozio ga malo i ja, čim bi' mazn'o ključeve.
Bilo je to dobro vrijeme,
sve na kredit, sve za raju, jarane,
u auto naspi čorbe, pa u Trst po farmerke.
Bilo je to dobro vrijeme,
te na izlet, te malo na more,
u kući puno smijeha,
u bašči Jugo 45.
Virio sam jedno veče, iz bašče čuo glasove.
Franjo, Mirso, daidža Momo nešto tiho govore.
Onda pružiše si ruke, na komšiju se ne može.
Onda popiše po jednu, pa razguliše.
Izgled'o je baš mali to veče naš Jugo 45.
Izgled'o je baš mali to veče naš Jugo 45.
Pobjegli smo jednog jutra sa dvije kese najlonske.
Prvo malo Lenjinovom, pa preko Ljubljanske.
Danas nam je mnogo bolje, novi grad i novi stan.
Sahranili smo starce usred Beograda.
Jer meni je u glavi uvijek ista slika, isti fleš,
sto milijuna Jugovika i milijun Juga 45.
Jer meni je u glavi uvijek ista slika, isti fleš,
sto milijuna Jugovika i milijun Juga 45.
Sto milijuna Jugovika i milijun Juga 45.
Hvala Rizo
rizo@elvisjrkurtovich.ccom
Kažu da su čuda svijeta piramide afričke,
kažu da su čuda svijeta velike rijeke Indije,
al' nijedno čudo nije bilo ravno onome
kad je stari uparkir'o u bašću Jugo 45.
Skupio se sav komšiluk i pola rodbine.
Ono pola nije moglo, nije moglo od muke.
Stara napravila mezu, ispekla 'urmašice,
stari otiš'o u Granap po još logistike.
Bilo je to dobro vrijeme,
sve na kredit, sve za raju, jarane,
u auto naspi čorbe, pa u Trst po farmerke.
Bilo je to dobro vrijeme,
te na izlet, te malo na more,
u kući puno smijeha,
u bašči Jugo 45.
Vozio komšija Franjo, da proda jabuke,
vozio komšija Mirso, da mu ženu porode,
vozio ga daidža Momo, kad je iš'o da pravi derneke,
vozio ga malo i ja, čim bi' mazn'o ključeve.
Bilo je to dobro vrijeme,
sve na kredit, sve za raju, jarane,
u auto naspi čorbe, pa u Trst po farmerke.
Bilo je to dobro vrijeme,
te na izlet, te malo na more,
u kući puno smijeha,
u bašči Jugo 45.
Virio sam jedno veče, iz bašče čuo glasove.
Franjo, Mirso, daidža Momo nešto tiho govore.
Onda pružiše si ruke, na komšiju se ne može.
Onda popiše po jednu, pa razguliše.
Izgled'o je baš mali to veče naš Jugo 45.
Izgled'o je baš mali to veče naš Jugo 45.
Pobjegli smo jednog jutra sa dvije kese najlonske.
Prvo malo Lenjinovom, pa preko Ljubljanske.
Danas nam je mnogo bolje, novi grad i novi stan.
Sahranili smo starce usred Beograda.
Jer meni je u glavi uvijek ista slika, isti fleš,
sto milijuna Jugovika i milijun Juga 45.
Jer meni je u glavi uvijek ista slika, isti fleš,
sto milijuna Jugovika i milijun Juga 45.
Sto milijuna Jugovika i milijun Juga 45.
Hvala Rizo
rizo@elvisjrkurtovich.ccom
