Zlatni Dukati - Teško mi je bez Klobuka

U Klobuku ja sam rođen,
di se ćuti more iza brda,
di Trebižat s Vrljikom se spaja,
di je vjera kao kamen tvrda.

U Klobuku ja sam rođen,
naša loza traje odavnina,
ne krije se crven bijeli plavi,
To je moja Hercegovina.

Ref.
Teško mi je bez Klobuka,
za sjećanja nitko nema lijeka,
kad mi stara mati u san dođe,
teče tuga, duga kao rijeka.

Teško mi je bez Klobuka,
jedva čekam da se tamo vratim,
da k'o pastir djedovinu čuvam,
kraj Klokuna budem isti mali.

U Klobuku ja sam rođen,
di kraj polja voda je studena,
di se ćuti vjetar sa Neretve,
To je moja Hercegovina.

Ref.
Teško mi je bez Klobuka,
za sjećanja nitko nema lijeka,
kad mi stara mati u san dođe,
teče tuga, duga kao rijeka.

Teško mi je bez Klobuka,
jedva čekam da se tamo vratim,
da k'o pastir djedovinu čuvam,
kraj Klokuna budem isti mali.

- hvala dino