Ibrica Jusić - Što mi je trebalo

Što mi je trebalo da te sanjam noćima,

što mi je bilo da te čekam danima.

što mi je trebalo da te vodim do izvora korijena svojih,

i da se napiješ bune mojih predaka.

Što mi je trebalo da te ljubim satima

kad si već sutra usne darivala drugima.

Što mi je trebalo da mi kažu da si nekima

negdje daleko snivala na rukama.

Sad kad te nema, sad kad te nema

Jagoda, Jagoda.

Sjećam se poljupca pod krošnjama jela,

sjećam se ljubavi na dušeku od snijega

Jagoda,

i vrucih dodira i ledenih voda

tvoja, samo tvoja sam, Jagoda.

Što mi je trebalo da osjetim dodir raja

pa danas da pružam ruke do beskraja.

Što mi je trebalo da osjetim miris tvojih snova

što mi je trebalo da počinjem iznova.

Što mi je trebalo da te gledam nakon tvojih nevera

i da ti brišem suze tudjih nevjera.

Sad kad te nema, sad kad te nema

Jagoda, Jagoda.

Da li je greška to što smo se sreli

ili smo kušali što nismo smijeli

Jagoda?

I tko je zapravo tu na gubitku

Jagoda, moja Jagoda.

Skoro pa svejedno je

Tišinu riječi suzama slanim

ispijam kroz žeđ

Pomalo točim dno gledam u oči

Ispirem sol i led

Vrijeme što imam, oseka, plima

Poznaje žaljenje

Osjećam gorak je okus dima

Do tebe se raspline

A nisam želio,

ni imao kada strepiti zbog tebe

Zašto bih dušo ostao s tobom

a bio bez tebe

I nisam vidio, ni našao razlog

ostati uz tebe, ne nisam,

nisam, vjerovala ili ne

skoro pa svejedno je

- hvala noDrama