Ibrica Jusić - A na stazi ja

Pored izloga kafe restorana
zastanem skoro svakog dana
i vidim
za istim stolom posve sama
sjedi jedna otmjena dama.


Na ramenima joj miruje kosa
spava i sniva cvijet lotosa
u struku je kao violina
a njedra joj dva vrča vina.


Oči su njene ko gnijezda neba
i uvijek kad prođem
ona me vreba
namjerno za mene suknju diže
bedrima govori
ded priđi bliže
i dok iza lepeze usne liže
čarapa zmija niz noge joj gmiže
kako da odolim kada me mami
oprostite vi ste sami

Da - vinjak
vinjak po vinjak i tako stotinjak
vinjak po vinjak pa glavinjak
I kad nam piće oduzme pamet
zagnjurismo se u topli krevet
i govorio sam joj anastazijo
i nisam znao dokle sam gazio
ona je zgiljela u azurnu zoru
Aj aj aj aj ja moram doktoru.

- hvala noDrama