Jadranka Stojaković - Žena kauboja

Željela bi’ biti
žena kauboja,
prašnjavog lika,
čeličnih šaka,
lica k’o kaktus,
visoka stasa,
nježnog pjevača
narodnjaka.

Da ga dočekujem,
skidam mu čizme,
sa njega ispiram miris krava,
kuham indijansku pitu od zmija
i plave trave zaborava.

Željela bi’ biti
žena kauboja,
držati mu palce,
u borbi za pravdu i poredak,
vizavi devijacijo i nemorala!

Željela bi’ biti
žena kauboja,
pravog muškarca,
što brzo puca,
ne voli klasiku,
nego country,
i nakon ručka
bezbrižno štuca.

Da mi je biti žena čovjeka
što ne gleda dnevnik,
razne kafane,
nego predveče sjedi na tremu,
i tiho prati kuda svi grabe.

Željejla bi’ biti
žena kauboja
što ne da ljudima da budu roblje,
što prvo puca,
pa onda pita,
i ima omanje privatno groblje.

- hvala Marko