Jadranka Stojaković - Ponedjeljak i ti (Beogradsko proleće ’78)

Ponedjeljak i ti.
Naš mali, topli stan.
Na stolu ljetnji cvijet,
a na prozoru ptice.
Ponedjeljak i ja.
još jedan novi dan,
i dalek’ zvuk tramvaja iz naše ulice.
Ti budiš se iz sna,
dok milujem te ja,
i umoran i lijen, čujem, šapućeš mi ime,
i dok ja spremam čaj,
za klavir sjedaš ti,
i nježne pjesme ton,
svu me opije.

Kakav divan dan! (Divan dan!)
Nebo je ušlo, svuda zvon!
Kakav divan dan! (Divan dan!)
Nebo se plavi u oku tvom.
I ako sve to nije ljubav,
i ako sretni nismo mi,
onda nema ni sreće ni ljubavi,

Kakav divan dan! (Divan dan!)
Iz svakog ugla Sunce nam sja.
Kakav divan dan! (Divan dan!)
Na sebi odjsaj osjećam ja!
I ako sve to nije ljubav,
i ako sretni nismo mi,
onda nema ni sreće ni ljubavi,

Ti budiš se iz sna, dok milujem te ja,
i umoran i lijen, čujem, šapućeš mi ime,
i dok ja spremam čaj, za klavir sjedaš ti,
i nježne pjesme ton, svu me opije.

(D. Petković – S. Marković – M. Tucaković)

PGP RTB S AL 52 783, 1978.

- hvala Marko