Arsen Dedić - Ja se nadam ft. Kemal Monteno

Arsen:

Nasi prsti zaboravljaju svirati
nasi glasovi pjevati
mi se vise ne sjecamo svojih stihova
kitare morte, kitare morte, mrtve gitare

Zar ce, zar ce samo oni pjevati
one strasne refrene
umilnim i prijetecim glasovima
refrene sastavljene od pogrdnih rijeci
u upropastenom jeziku

Ne vjerujem, opet cemo mi
u gluho doba ulicom Danijela Ozme
zasticeni jedino slabom koprenom prijateljstva
koje je uvijek nerazjasnjen slucaj
koje je uvijek nerazjasnjen slucaj
ja se nadam, ja se nadam,
ja se nadam, ja se prvi put nadam

Kemo:

Dobili smo tvoje pismo, pjesmu prijatelju
stihove prigusene nade
utrnulim prstima pisemo odgovor
na prezivjelim zicama srca daju ritam,
jos pulsiraju, na vatrama covjeka
poput feniksa, poput feniksa

mirisu oci sarajevski zrak
opor od smrti toliko mladosti
moj boze, dio mio
moj boze, dio mio

opet cemo mi k'o nekad'
Harulikovom i carsijom setati
zigosani nitima prijateljstva
utiskivati tragove
u mokru snijegu i kaldrmi

a sto pitas kako smo?
zivi smo, zivi smo
a sto pitas kako smo?
zivi smo, zivi smo

- hvala sword