Drago Mlinarec - Pjesma o njenim snovima

U carstvu svom iza gora,
iza gora, iza svijeta,
gdje caruje mrak i sjeta,
živi ona, snove sanja.

Danju dušu sunce tješi,
suncem tješi jer je tužna,
pred ljudima boli skriva,
kad je sjećanja muče ružna.

Dao bih joj dio svijeta,
sve što volim, za što živim,
da je vidim jednom sretnu,
jednom sretnu, jednom sretnu.

Vjernost bih joj svoju dao,
tek da šapne da me treba,
da me treba kad je tužna,
da je tužna kad me nema tu.

Noću uz svijetlost svijeće sniva,
da će sutra biti bolje,
da će hladni dani proći,
da će noći hladne proći.

Pisma piše što ne stižu,
jer pisma su njena duša,
što carstvima snova luta,
u nadi da će sreću naći.

- hvala Tomislav