Ismeta Dervoz-Krvavac - Kad se probudiš

Kad se probudiš,
reći ću Suncu
nek’ oči drijemne
skrije u cvijeću.

Kad se probudiš,
kada se kucnu
kazaljke drevne,
snagom što šeću.

Zle neke slutnje
nek puste zjene,
u zoru mnogu,
koju se budiš.

Nek’ prođu ljutnje
i tamno vrijeme.
Nek’ te ne zovu,
kada se probudiš.

Neka uz pjesmu
od koje ludiš
sva svjetla bljesnu,
kad’ se probudiš.

Nek’ složno dišu
vlažne nam grudi,
pred toplu kišu,
kad’ se probudiš.

Kad’ se probudiš.

Ne strahuj nikad,
kad’ vjetar šumi
u gluhoj noći
bez sna i ljudi.

Sjaj muklih slika
nek’ te ne zbuni,
jer sve će proći,
kad’ se probudiš.

Neka uz pjesmu
od koje ludiš
sva svjetla bljesnu,
kad’ se probudiš.

Nek’ složno dišu
vlažne nam grudi,
pred toplu kišu,
kad’ se probudiš.

Kad’ se probudiš.

- hvala Marko