Neda Ukraden - Zemljina teža

Slijepa i u nesvijesti,
materija spava.
Spi prvotna plavet
prepotopskog ljeta.

O, maglo mog djetinjstva,
žilasta i prebijela,
u tebi novo postaje
meškoljenje svijeta.

Susret sa bivšim sobom,
djetinja šumo moja,
kad imenovah, k’o da nebo,
kad imenovah breza.

- hvala Marko