Zlatni Dukati - Fijaker stari

Fijaker stari ulicama luta,
i sobom nosi zaljubljeni par.
Cijele noći snijeg polako pada,
a dvoje mladih grije srca žar.

Prošla je noć ta, kao oka treptaj,
i zora rana ostavlja svoj trag.
Ja napuštam najmiliju dragu,
sve divne noći i taj Sombor grad.

Samo da mi se lastom stvoriti,
i još da mogu nebom letjeti.
Letio bi cijeli dan i noć,
samo da mogu svojoj dragoj doć'.

Fijaker stari sad više ne luta,
i ne čuje se onog vranca bat.
Zaboravit' moram svoju dragu,
sve divne noći i taj Sombor grad.

- hvala kojot