Satan Panonski - Ružinom cvijetu

latica ruže, crvena, divna,
na listu loze, vinove, zelene,
treće jutro, tu, sva je živa,
toliko sunca a ona, ne vene, ne vene

ne vene radi mene, ne vene radi koga,
kako bjeloočnica kričava je
žene na opijumu,
gdje od pupa je pošla, tolika bjelina,
kaplja je rose na crvenom podijumu

to ona živi, to ona živi,
od nekud, od kud, tu se zateče,
tim trećim jutrom sunce zaurla jače,
nestade rosice, opako zapeče

da nije taj listak loze
svojem iščeznuću voljom izabrala,
kad latice sestrice doticati neće,
neće više, ako je znala

il kljun ptičji, nehajni dječak,
il brzi vjetar što čupa korijenje,
jer ona sama, nit htje nit mognu,
daljinu steći bez sestrice voljene.

- hvala Sida