Jelena Rozga - Vršnjaci moji (Zlatokosa)
Ne kucaj, ne pitaj,
davno sam rekla: može,
samo ukaži se,
pokaži čudo Božje:
stoljeće čekam te.
Podrume, tavane,
stanove - sve sam prošla,
i hladan kaput
samoće me puno košta:
stoljeće volim te.
Vršnjaci moji
i tvoji k'o da ne stare,
kroz život gaze utroje,
a ti mi putuj,
ponekad piši, javi se,
sjeti se zlatokose.
- hvala Andrija
Ne kucaj, ne pitaj,
davno sam rekla: može,
samo ukaži se,
pokaži čudo Božje:
stoljeće čekam te.
Podrume, tavane,
stanove - sve sam prošla,
i hladan kaput
samoće me puno košta:
stoljeće volim te.
Vršnjaci moji
i tvoji k'o da ne stare,
kroz život gaze utroje,
a ti mi putuj,
ponekad piši, javi se,
sjeti se zlatokose.
- hvala Andrija