Atomsko Sklonište - Otmica naše ljubavi

Nepoznata lica,
Sa čarapama preko lica,
Odveli su je
Sa, tek prolistalih, ulica.

Imala je šal
Ne zelene,
Već neupadljive boje,
A u torbi, uz ostalo,
I slike moje.

Po gradu se priča
Da u otmicu je umješana
Njena mama,
Što već duže živi
U drugom braku.
A kad sam upitao njenu baku
Ona kao da ništa ne zna.

Po gradu se priča
U nekoliko zlobnih varijacija,
Kako sam loša kombinacija.
A kad sam preklinjao njenog tatu
On me je upitao za platu.

- hvala Adnan Kujundžić