The Beat Fleet - Spazam
Zatocen u cibi od par stotina hektara, al' nema tih para da se isprdnem iz ovog cmara, od ekipe i atmosfere šta me stavila u tažak položaj da proucavan pravila. U šumi od betona di svi cekamo premije, grintaviji od Jeremije, kroz život nas vode kemije, i sve je crno, bijelo ili zeleno, jebate led, šta sve necemo ucinit za dovest se u red. Toliko se trudimo za pronac spas, ostacemo trudni. Tu je malo zabave za nas. Tu je malo šta vridnije od pišljiva boba, sve je potrošna roba. 'Ko voli, nek izvoli i nek proba, puno šarenih bombona ustvari jedemo govna. A di je istina? Prikrivena, ušivena u pergamentima bez imena. Okovana u lance birokracije, zaboravljena u labirintima racionalizacije. Zbog paleži, cenzure i transkripcije, duhovne policije, živimo u svitu laži i fikcije, a guzonje iz lože nas svako malo lože, rob voli bit rob drugacije ne može. REFREN /ja sam nervozan i prazan, stari splitski spazam/ Da li je pojava božjeg sina vrijednija od eksploatacije monstruma cenzure i medija? Da li su zaista vidjeli božjeg sina, ili tu ima nešto što skriva se vješto. Zaista, kakve ce biti mase, kad je nekima stalo da zna se malo. Možda nikada necemo ni znati i samo cemo ratovat i patit dok ce vragovi krasti. Zato živimo do pola, puni straha i vjere, i skrivenog bola. U blatu materije i privatizacije, topovsko meso na bedemu šta dili civilizacije. Daleko od boga, daleko od istine, takvo je vrime, moderno je bit bez vrline. I eto, grad nam postaje geto, nista nam nije sveto al' doce ljeto pa ce sve to na trenutak biti u redu, i poredak stvari, stari, ja cu zavarit. U kavezu slucaja i eksperimenata slobodna duša je virus u programu društva. REFREN / Samo sam uteg na vagi univerzuma, na njoj balansira ravnoteža mog uma. Skepticnost me vezala za iskustva, ne želim bit artikal na štandu potrošackog društva.I šta sam usrid svemira? Nemam mira nocima dok mi smisao egzistencije nestaje pred ocima, cini se, samo šeprtlja u ocima ispravnih i ispranih dok nam priti 84, sve je super, hvataj let, zajaši internet i hrli u vrli novi svijet. Puši u balon pun informacija, napetost raste al' to je demokracija i nema straha jer rodena je nacija, novo igralište svjetskih korporacija. Igra se zove ugrabi svoj komad kolaca, prodaj i stavove ako se dobro placa i biraj šta ceš: Budu, Allaha il' Krista, il' si ateista, stvar je ista sve dok si materijalista. Standard površne mode, kako dode, tako ode, masu seksa bez kompleksa s puno some i keksa. Kemija, igracke i žene okrecu svijet, ukljuci se il' iskljuci ali uvik prati svoju svijest i slobodno biraj- komercijala ili budala, žrtva na oltaru tudih ili vlastitih ideala... REFREN
- hvala xxF
Zatocen u cibi od par stotina hektara, al' nema tih para da se isprdnem iz ovog cmara, od ekipe i atmosfere šta me stavila u tažak položaj da proucavan pravila. U šumi od betona di svi cekamo premije, grintaviji od Jeremije, kroz život nas vode kemije, i sve je crno, bijelo ili zeleno, jebate led, šta sve necemo ucinit za dovest se u red. Toliko se trudimo za pronac spas, ostacemo trudni. Tu je malo zabave za nas. Tu je malo šta vridnije od pišljiva boba, sve je potrošna roba. 'Ko voli, nek izvoli i nek proba, puno šarenih bombona ustvari jedemo govna. A di je istina? Prikrivena, ušivena u pergamentima bez imena. Okovana u lance birokracije, zaboravljena u labirintima racionalizacije. Zbog paleži, cenzure i transkripcije, duhovne policije, živimo u svitu laži i fikcije, a guzonje iz lože nas svako malo lože, rob voli bit rob drugacije ne može. REFREN /ja sam nervozan i prazan, stari splitski spazam/ Da li je pojava božjeg sina vrijednija od eksploatacije monstruma cenzure i medija? Da li su zaista vidjeli božjeg sina, ili tu ima nešto što skriva se vješto. Zaista, kakve ce biti mase, kad je nekima stalo da zna se malo. Možda nikada necemo ni znati i samo cemo ratovat i patit dok ce vragovi krasti. Zato živimo do pola, puni straha i vjere, i skrivenog bola. U blatu materije i privatizacije, topovsko meso na bedemu šta dili civilizacije. Daleko od boga, daleko od istine, takvo je vrime, moderno je bit bez vrline. I eto, grad nam postaje geto, nista nam nije sveto al' doce ljeto pa ce sve to na trenutak biti u redu, i poredak stvari, stari, ja cu zavarit. U kavezu slucaja i eksperimenata slobodna duša je virus u programu društva. REFREN / Samo sam uteg na vagi univerzuma, na njoj balansira ravnoteža mog uma. Skepticnost me vezala za iskustva, ne želim bit artikal na štandu potrošackog društva.I šta sam usrid svemira? Nemam mira nocima dok mi smisao egzistencije nestaje pred ocima, cini se, samo šeprtlja u ocima ispravnih i ispranih dok nam priti 84, sve je super, hvataj let, zajaši internet i hrli u vrli novi svijet. Puši u balon pun informacija, napetost raste al' to je demokracija i nema straha jer rodena je nacija, novo igralište svjetskih korporacija. Igra se zove ugrabi svoj komad kolaca, prodaj i stavove ako se dobro placa i biraj šta ceš: Budu, Allaha il' Krista, il' si ateista, stvar je ista sve dok si materijalista. Standard površne mode, kako dode, tako ode, masu seksa bez kompleksa s puno some i keksa. Kemija, igracke i žene okrecu svijet, ukljuci se il' iskljuci ali uvik prati svoju svijest i slobodno biraj- komercijala ili budala, žrtva na oltaru tudih ili vlastitih ideala... REFREN
- hvala xxF
