Tereza Kesovija - Balada o zelenom kralju

Vitak i raskošno zelen
Okrenut morskoj pučini
sveđ kao vječiti stražar
osamljen kralj na strmini.

Gledala sam kako raste
Kako se vjetrima smije
Krunom dodiruje oblak
Vodu iz kamena pije,

Odjednom je bilo crveno
Ko kad se zora rodi
Onda je prašina crna
Letjela prema vodi.

Galeb je kriknuo bolno
Kada se razlio plamen
Umjesto zelenog kralja
Sad samo goli kamen

Valovi tuku o stijene
Tiho, tiho sve tiše
Dozivlju zelenog kralja
Ma njega nema više.

Nema ga više, zelenog kralja,
Čempresa moga nema ga više
Ranjena stijena još pamti druga
Sjećanje njeno isprat će kiše.
…
Nema ga, nema, nema ga više.

- hvala dd