M. M. Bartulica - Tisina
Mislis u daljini
uvijek nade stoje
a u stvari tu su
ispod dlana ruke tvoje
pa nekad ne vidis
kako spavaju
al' kad spustis vjedje,kad zazmiris
ta mutna slika u daljini...
...uvijek u stvari mene vidis
A ja sam covjek od snijega
nepomican...
k'o planina
naslikan rukom usamljenika
A na platnu gdje su neka lica
neki ljudi...
ostavili trag od straha
sto se uvijek nocu budi
U meni jos uvijek tisina ima
za koju ne zna ni strah ,ni zima
za koju ne znas ni ti...ni proslost
sto nije bila fina
Pa ako nekad pozelis
onu toplinu
zaboravljenu...
u proslom zivotu
Zazmiri ocima prema daljini
ja mahnut' cu ti rukom
prepoznat ces me u sesiru crnom
i sa salom oko vrata...
...sto se bori s burom
Jer ovdje gdje sam jaovdje...ne trebaju imena
pa sve te...bas sve te daljine
opet postanu blizine
U meni jos uvijek tisina ima
za koju ne zna ni strah ni zima
za koju ne znas ni ti...ni proslost
ne zna nitko...
- hvala Prijatelj
Mislis u daljini
uvijek nade stoje
a u stvari tu su
ispod dlana ruke tvoje
pa nekad ne vidis
kako spavaju
al' kad spustis vjedje,kad zazmiris
ta mutna slika u daljini...
...uvijek u stvari mene vidis
A ja sam covjek od snijega
nepomican...
k'o planina
naslikan rukom usamljenika
A na platnu gdje su neka lica
neki ljudi...
ostavili trag od straha
sto se uvijek nocu budi
U meni jos uvijek tisina ima
za koju ne zna ni strah ,ni zima
za koju ne znas ni ti...ni proslost
sto nije bila fina
Pa ako nekad pozelis
onu toplinu
zaboravljenu...
u proslom zivotu
Zazmiri ocima prema daljini
ja mahnut' cu ti rukom
prepoznat ces me u sesiru crnom
i sa salom oko vrata...
...sto se bori s burom
Jer ovdje gdje sam jaovdje...ne trebaju imena
pa sve te...bas sve te daljine
opet postanu blizine
U meni jos uvijek tisina ima
za koju ne zna ni strah ni zima
za koju ne znas ni ti...ni proslost
ne zna nitko...
- hvala Prijatelj