Tereza Kesovija - Dah djetinjstva

(Zdenko Runjić)

Gdje su oni dani igre i veselja
kada presretni smo bili zajedno mi tad?
Dok te čekam sama ispod jorgovana
nježnog pogleda i riječi, sjetim se i sad:

Kad se popneš na brdašce
među stijene dvje,
metni ruku na srdašce,
šapni - volim te.

Za nama su dani bezbrižnog djetinjstva
kada proljetni je lahor milovao nas.
Jesenji dok vjetar našom stazom luta
opet vraća meni davno izgubljeni glas:

Kad se popneš na brdašce
među stijene dvje,
metni ruku na srdašce,
šapni - volim te.