Elemental - Noćna ptica
ŠPICA:
Špica i Elemental, kaos, elementalitet,
noćni let u svijet, teške misli, heavy-mental… (2x)
Dolazim u obliku ponoćnog zvuka, tiha buka
rima paklenog kruga, neuhvatljiva poput dima
lagano klimam glavom, totalno izgubljen
hodam po Šalati trećim putem, crnim kao ugljen.
Sam ko duh, lutam više milja, daleko bez cilja
ovisan o tonu, ne znam što je zbilja
od dobrih vila tražim krila da odletim
pišem o mraku jer sam okružen sa njim, ne jer je snimljen film.
Gavran, stranac iz pjesme, ja sam ko planeta na nebu,
ne spadam u nikakve okvire
u glavi svira rekvijem za san, svaki dan
plan za duge noci, krvave oči, samo želim van.
Mrzim materijalizam, donosim davnu temu,
stvaram život koristeći sjemenke i zemlju,
rimopoetiziram, sa tribina snimam oblake,
slusam tempo velegrada, taktiziram pomake.
I tako sjajimo ja i moj prijatelj Mjesec,
gledamo ljude što se čude, krivo briju, nek im bude,
pitaju me za nekakvu karijeru i pare,
možda nešto shvate onda kada probiju barijeru.
A ja ostajem Magellano, neki zovu me i Špica,
nitko poseban, samo nocna ptica,
i kad mi je Ink partner,lud sam ko Pink Panther,
jos jedan biser je završen i svi možete k vragu…
REFREN:
Noćna ptica, kad čuješ zvuk
raširi krilca i pusti da te nosi demiurg.
Dok mjesec sja nama mrak nam guta lica
tempo velegrada roka pjesmu noćnih ptica.
INK:
Tinta Noćna Ptičicaaa..
Ja sam, samo jedan mali u stvari
kronično neispavan, pa mjesečarim sam
izam predstavljam makar i sam znam
da nevaljam danju spavam, noću idem van.
Ožiljak bez lica u crnom ko kmica
dok grad spava ja širim svoja krilca
dva znaš da JArun ima dobar žbun
ak si spreman za let stavi mi soli na kljun.
Tko sam ja? (šta? šta?) Ne pitaj me šta?
ako voliš noćni svijet ko prvih pet reci (da da)
da. za br. za 1 djelo ko Paulo Coelho.
Jedan od glazbenika ko Blagoje Bersa.
Viši nivo, letim visoko od početka
ko ab ovo, podamnom elemental tlo.
A ja sam noćna ptica s maskom
preko lica s dvije rupe za oko, dok sprej
u šaci šprica. Ja i Magellano
deremo, ko loza po jetri dok se balavci kunu
da znaju šta su milimetri. Predstavljamo
djecu noći što ne slijede trend
ekipa ti gubi živce dok je moja Mirna ko Berend.
Za samo jedan tren, sam live ko moj bend uz
mjuzu za čilanje led tanak ko Bang i Olufsen.
Pa čuješ tinjanje(ccc) kad nas staviš na vatru
kad čuješ refren reci (hu hu) za škvadru.
Koja voli mrak al nismo statistička brojka
brijemo na brak I radimo po svom ko perestrojka.
Djete ratnog vremena ak nisi znao
sad znaš ko sam ja. Ink. Noćna ptičica.....
REFREN
REMI:
Ja sam Mjesečina, hladna i svjetlucava,
uhvati me ak možeš, ko iluzija sam varljiva,
bit ću tvoja družica, ako si noćna ptičica
osvjetlit ću ti put dok noću lutaš preko ulica.
Neosvojiva, sama biram kog ću zavest,
ja te okružim ko dim, samo da vidim dal ćeš nasjest, ha?
Ovo je igra, glavni akteri smo ti i ja
kada pobjeđuješ, ja se skrijem iza oblaka.
Hej, ne brini, vratit ću se triput sjajnija
u svoj silini, da noćna vožna bude trajnija.
Prepusti se, ne puštaj me, ne moraš hodat sam,
široke zjenice mi govore tko si, ma znam...
- hvala mare
ŠPICA:
Špica i Elemental, kaos, elementalitet,
noćni let u svijet, teške misli, heavy-mental… (2x)
Dolazim u obliku ponoćnog zvuka, tiha buka
rima paklenog kruga, neuhvatljiva poput dima
lagano klimam glavom, totalno izgubljen
hodam po Šalati trećim putem, crnim kao ugljen.
Sam ko duh, lutam više milja, daleko bez cilja
ovisan o tonu, ne znam što je zbilja
od dobrih vila tražim krila da odletim
pišem o mraku jer sam okružen sa njim, ne jer je snimljen film.
Gavran, stranac iz pjesme, ja sam ko planeta na nebu,
ne spadam u nikakve okvire
u glavi svira rekvijem za san, svaki dan
plan za duge noci, krvave oči, samo želim van.
Mrzim materijalizam, donosim davnu temu,
stvaram život koristeći sjemenke i zemlju,
rimopoetiziram, sa tribina snimam oblake,
slusam tempo velegrada, taktiziram pomake.
I tako sjajimo ja i moj prijatelj Mjesec,
gledamo ljude što se čude, krivo briju, nek im bude,
pitaju me za nekakvu karijeru i pare,
možda nešto shvate onda kada probiju barijeru.
A ja ostajem Magellano, neki zovu me i Špica,
nitko poseban, samo nocna ptica,
i kad mi je Ink partner,lud sam ko Pink Panther,
jos jedan biser je završen i svi možete k vragu…
REFREN:
Noćna ptica, kad čuješ zvuk
raširi krilca i pusti da te nosi demiurg.
Dok mjesec sja nama mrak nam guta lica
tempo velegrada roka pjesmu noćnih ptica.
INK:
Tinta Noćna Ptičicaaa..
Ja sam, samo jedan mali u stvari
kronično neispavan, pa mjesečarim sam
izam predstavljam makar i sam znam
da nevaljam danju spavam, noću idem van.
Ožiljak bez lica u crnom ko kmica
dok grad spava ja širim svoja krilca
dva znaš da JArun ima dobar žbun
ak si spreman za let stavi mi soli na kljun.
Tko sam ja? (šta? šta?) Ne pitaj me šta?
ako voliš noćni svijet ko prvih pet reci (da da)
da. za br. za 1 djelo ko Paulo Coelho.
Jedan od glazbenika ko Blagoje Bersa.
Viši nivo, letim visoko od početka
ko ab ovo, podamnom elemental tlo.
A ja sam noćna ptica s maskom
preko lica s dvije rupe za oko, dok sprej
u šaci šprica. Ja i Magellano
deremo, ko loza po jetri dok se balavci kunu
da znaju šta su milimetri. Predstavljamo
djecu noći što ne slijede trend
ekipa ti gubi živce dok je moja Mirna ko Berend.
Za samo jedan tren, sam live ko moj bend uz
mjuzu za čilanje led tanak ko Bang i Olufsen.
Pa čuješ tinjanje(ccc) kad nas staviš na vatru
kad čuješ refren reci (hu hu) za škvadru.
Koja voli mrak al nismo statistička brojka
brijemo na brak I radimo po svom ko perestrojka.
Djete ratnog vremena ak nisi znao
sad znaš ko sam ja. Ink. Noćna ptičica.....
REFREN
REMI:
Ja sam Mjesečina, hladna i svjetlucava,
uhvati me ak možeš, ko iluzija sam varljiva,
bit ću tvoja družica, ako si noćna ptičica
osvjetlit ću ti put dok noću lutaš preko ulica.
Neosvojiva, sama biram kog ću zavest,
ja te okružim ko dim, samo da vidim dal ćeš nasjest, ha?
Ovo je igra, glavni akteri smo ti i ja
kada pobjeđuješ, ja se skrijem iza oblaka.
Hej, ne brini, vratit ću se triput sjajnija
u svoj silini, da noćna vožna bude trajnija.
Prepusti se, ne puštaj me, ne moraš hodat sam,
široke zjenice mi govore tko si, ma znam...
- hvala mare
