Kemal Monteno - Naše ulice

Nemoj slučajno da me krivo shvatiš
ni u snu to ne bih želio
ali probaj samo malo da se vratiš
samo s' tobom bih sve podijelio
pa i ono čega više nema.

Uvijek subotom ujutro su prozori
širom otvoreni za mirise,
lijena pita puna cimeta me probudi
sve se zna i sve vidi se
to je ono čega više nema.

Sviraju čaše, kašike, tanjuri
dobar ručak može sredit' sve
k'o kiša niz oluk vrijeme curi
kao šećer dani se istope
bit će bolje i nema problema.

Naše ulice su sretne
tu naš smijeh odjekuje,
tu me sreća uvijek sretne
da mi ruke ugrije.

Nemoj slučajno da me krivo shvatiš
ni u snu to ne bih želio,
hajde sa mnom samo malo da se vratiš
to bih vrijeme s' tobom podijelio
i te dane kojih više nema.

Na ogledalu razglednice s' mora
kao utjeha za zimske dane,
utakmice s' tranzistora
cijeli život u fiću stane
cijeli život kojeg više nema.

Naše ulice su sretne
tu naš smijeh odjekuje,
tu me sreća uvijek sretne
da mi ruke ugrije.

Naše ulice...

- hvala Rade