Time - Igraj narode moj

Kad se čovjek rodi i stupi na scenu
uloga mu laka neponovljiva
jer danas je djete sutra možda
čovjek
obrnuto samo želja neostvarljiva
Igraj narode moj
kad su meni u septembru pedesete
život dali
dali su mi i ulogu moju
dal' ju želim nisu me pitali
igrao sam sve od tada uvijek dobro
i svi su mi pljeskali
a jučer kad sam bio najiskreniji
jučer su me izviždali
gurnuli me dole sa scene
htjeli da im vratim dug
govorili protiv mene
zahtjevali kaznu sud
i sad lutam tražim pomoć
uspomene zovem svoje
da mi daju malo sreće
i vrate me u djetinjstvo moje
i da opet ko' nekad živim kao ptica
da vjerujem svima i da volim ljude
da jurim poljima i proljetnim
šumama
da me jutrom usne moje majke
bude
da se ludo radujem kad krenem u
školu
da se svaki dan sto puta
zaljubim
i da drhtim od sreće dok držim joj
ruke
ne znajući kako da je poljubim
igraj narode moj
pozornica je svima otvorena
igraj, igraj, igraj
dobra ova muzika pobro
života mi
kad čovjek shvati da prošlo se ne
vraća
i da je već ostario sa dvadeset
godina
on se oženi onom koju voli
i misli da je sreća to što ima
a od nje samo traži
da mu bude vjerna i da rodi sina
jer svi smo mi veliki i svi smo mi
mali
ali u suštini svi smo jedno isto
isti svi imamo početak svi imamo
kraj
a ono između možda nije bitno
zato igraj sad narode moj
život je scena velika
i nije važno tko je na njoj glavni
jer mi smo i glumci i autori i
publika

- hvala Ina