Tram 11 - Samizam

Ja ja sam iz mjesta gdje je podvala česta gdje ti je strana sestra
ak te mogu iskoristit idem smjesta
radim na čudima sa lakomislenim ljudima nije valjda da misliš da furam srce u grudima
budiš vel'ku nadu za uspjeh u vel'kom gradu puno prilika puno neprilika ali ne krivi ga jer nije povezan sa ljudima kaj udomljuje al se ne zezam kada ti velim da te uopće ne znam
nema poznatih prepoznatljiv štih ne bih se čudil kad bi samo ja razumel ovaj stih
furam šprehu ulica kojim koračam ali ne shvaćam zakaj ceh plaćam maća se laćam bez beda bez razloga jer nema reda
iz straha napadam ak' me netko čudno gleda sam u gužvi prate me pogledi ružni pa gledam u špigel da smo bar dvojica tužni
kad je uspon sputan sam po gradu lutam sam govna gutam zgazim se pa mi je pogled mutan
tad nestaje razlika dobra i zla važan sam samo ja u velikom svijetu na poznam nikoga ne jebem nikoga od milijun i petsto tipova nema srodnih likova strana je brija njihova
zatvoril sam vrata jer ne volim bol nisam tol'ko jak jer sam previše sebičan da podijelim zrak pa veza puca jer nemam vremena a ne srca uvjeren sam da ni ono samo ne zna zakaj kuca
u biti ne postoji bed ali zbog prošlosti nemrem prepoznat dobro i kad sjedne pored
----
i dok svjetovi se ruše nebo guta nove duše
tu nema tebe ni mene svuda oko nas osjećam sjene
----
samizam predstavljam makar i sam znam da takav nevaljam dok sjedim za šankom sam ja sam kapetan nezaspan
trošim tuđe snove jer uzimam sve prije no trunku za uzvrat dam
nevjerujem nikom lutku kako došlo tako ošlo hladan ko porculan
mnogo dima je kroz mene prošlo
crn ko tinta garav ko edgarov gavran više ne znam koga varam jer me prevarila mara
vrtim sam tijelo vezano za tlo sad se pitam tko je to licem uprt u ugledalo
nekad je Gordan kog poznam sam sebi bil odan sad listam album po fitki samo da ga opet spoznam da me takne pomakne pita što me đira jer me još više nervira sam ovo nizašto svira
dok rima vibrira ja drugoj diram koljena što osto sam do jutra jer samo jedna me je voljela
ma ne cugam da pijem možeš reć da prije sam zalijem da ispliva osmijeh što duboko krijem da se smijem
ne cugam da pijem možeš reć da brijem sam za osmijeh zalijem a ti vole kad se smijem jer doći će dan kad neću moći sam pa ću morat ruku svoju samoističku nekom da dam
---
i dok svjetovi se ruše nebo guta nove duše
tu nema tebe ni mene svuda oko nas osjećam sjene

- hvala mare