Zeljko Samardzic - Biografija
Pre ovog zlokobnog i besmislenog rata Željko Samardžić je u Mostaru bio poznat kao kvalitetan pevac zabavne muzike koji imitira Kemala Montena. Ucestvovao je na festivalima "Vas slager sezone" bez vidnog uspeha, a on se nije trudio za neke vece uspehe, jer je najvise voleo pevanje lokalnog karaktera, navijanje za "rodjene" (popularni nadimak za fudbalski tim "Veles" iz Mostara) i vodjenje svog kafica u centru grada.
Po izbijanju rata Željko kao izbeglica stiže u Beograd. Osetio je jad i cemer izbeglickog života, pa je pevao po beogradskim diskotekama, kafanama za nekoliko "crvenih" (nadimak za tadasnje novcanice od po 100 dinara). Tek kada su ga kao vrsnog kafanskog zabavljaca pozvali u elitni klub "Ambasador" primetili su ga neki biznismeni. Godine 1995. daju mu 30.000 maraka kako bi snimio debi album sa bracnim parom Marinom Tucakovic i Aleksandrom Radulovicem Futom. Na festivalu "Pjesma Mediterana" u Budvi osvaja nagradu sa pesmom "Sipajate, jos jedan viski", i, kako se uobicajeno kaže u svetu estrade i sou-biznisa - sve je ostalo istorija.
Sa dva albuma "Sudbina" i "Secanje na ljubav" postaje najpoplarniji pevac zabavne i pop-muzike, osvaja odlicja na festivalima "Suncane skale", "Budva", "Zrenjanin", prestižne nagrade "Oskar popularnosti", "Zlatni Melos" i pevac godine. U saradnji sa menadžerom i kompozitorom Sasom Dragicem pravi solisticke koncerte u Centru "Sava", koji postaju muzicki hepeninzi, jer posle dva sata programa u foajeu Željko peva "na uvce" jos toliko vremena svojim obožavaocima. Osvaja srce poklonika kvalitetne muzike i kao ljubimac lepseg pola postaje isto sto i Zdravko Colic - pevac za sva vremena. Naravno, sve uz sjajan autorski tandem Marina i Futa sa pesmama koje ce ostati evergrin: "Grlica", "Sipajte, jos jedan viski", "Da me nije", "Dobar dan tugo", "Bože cuvaj tu ženu", "Secanje na ljubav", "Umas me u saci", "Sunca nikad ne videla ti", "Sta se peva u kafani", sjajne duetske pesme sa Nedom Ukraden ("Samo je nebo iznad nas") i sa Davorinom Popovicem ("Nema vise nicega")...
Ko komercijalna zvezda pop-muzike, non-stop radi turneje i jedan je od onih koji je danas popularan na prostorima nekadasnje Jugoslavije. Nedavno je imao solisticke koncerte u svom Mostaru, Caplji, peva u Sarajevu, Tuzli, sirom Makedonije... Ne voli afere, skandale, traceve i nije od onih koji voli odlaske na mondenska mesta. Skroman je i najvise voli odmor uz svoju porodicu i tri kcerke. Na sarajevskom festivalu "Forte" osvaja nagradu sa Dragicevom pesmom "Jos mogu da poludim" koja postaje hit 2001. godine. Njegov osmi album "Sentimentalni covek" postaje album godine, ispred "ljute" konkurencije koju cine projekti Zdravka Colica, Željka Joksimovica, "O.K.Bend", Goce Tržan... Uzima svakojake tablete za mrsavljenje, muci se dijateama, ali ne uspeva u tome jer voli dobru klopu, pa posle malo piva, poneki viski... Napominje da obožava festivale "lakih nota", i kao fajter, uvek ce se takmiciti jer voli taj sukob iskusnih zvezda i pevackog podmlatka. Ujedno, kritikuje kolege koje se plase takmicenja.
Pre ovog zlokobnog i besmislenog rata Željko Samardžić je u Mostaru bio poznat kao kvalitetan pevac zabavne muzike koji imitira Kemala Montena. Ucestvovao je na festivalima "Vas slager sezone" bez vidnog uspeha, a on se nije trudio za neke vece uspehe, jer je najvise voleo pevanje lokalnog karaktera, navijanje za "rodjene" (popularni nadimak za fudbalski tim "Veles" iz Mostara) i vodjenje svog kafica u centru grada.
Po izbijanju rata Željko kao izbeglica stiže u Beograd. Osetio je jad i cemer izbeglickog života, pa je pevao po beogradskim diskotekama, kafanama za nekoliko "crvenih" (nadimak za tadasnje novcanice od po 100 dinara). Tek kada su ga kao vrsnog kafanskog zabavljaca pozvali u elitni klub "Ambasador" primetili su ga neki biznismeni. Godine 1995. daju mu 30.000 maraka kako bi snimio debi album sa bracnim parom Marinom Tucakovic i Aleksandrom Radulovicem Futom. Na festivalu "Pjesma Mediterana" u Budvi osvaja nagradu sa pesmom "Sipajate, jos jedan viski", i, kako se uobicajeno kaže u svetu estrade i sou-biznisa - sve je ostalo istorija.
Sa dva albuma "Sudbina" i "Secanje na ljubav" postaje najpoplarniji pevac zabavne i pop-muzike, osvaja odlicja na festivalima "Suncane skale", "Budva", "Zrenjanin", prestižne nagrade "Oskar popularnosti", "Zlatni Melos" i pevac godine. U saradnji sa menadžerom i kompozitorom Sasom Dragicem pravi solisticke koncerte u Centru "Sava", koji postaju muzicki hepeninzi, jer posle dva sata programa u foajeu Željko peva "na uvce" jos toliko vremena svojim obožavaocima. Osvaja srce poklonika kvalitetne muzike i kao ljubimac lepseg pola postaje isto sto i Zdravko Colic - pevac za sva vremena. Naravno, sve uz sjajan autorski tandem Marina i Futa sa pesmama koje ce ostati evergrin: "Grlica", "Sipajte, jos jedan viski", "Da me nije", "Dobar dan tugo", "Bože cuvaj tu ženu", "Secanje na ljubav", "Umas me u saci", "Sunca nikad ne videla ti", "Sta se peva u kafani", sjajne duetske pesme sa Nedom Ukraden ("Samo je nebo iznad nas") i sa Davorinom Popovicem ("Nema vise nicega")...
Ko komercijalna zvezda pop-muzike, non-stop radi turneje i jedan je od onih koji je danas popularan na prostorima nekadasnje Jugoslavije. Nedavno je imao solisticke koncerte u svom Mostaru, Caplji, peva u Sarajevu, Tuzli, sirom Makedonije... Ne voli afere, skandale, traceve i nije od onih koji voli odlaske na mondenska mesta. Skroman je i najvise voli odmor uz svoju porodicu i tri kcerke. Na sarajevskom festivalu "Forte" osvaja nagradu sa Dragicevom pesmom "Jos mogu da poludim" koja postaje hit 2001. godine. Njegov osmi album "Sentimentalni covek" postaje album godine, ispred "ljute" konkurencije koju cine projekti Zdravka Colica, Željka Joksimovica, "O.K.Bend", Goce Tržan... Uzima svakojake tablete za mrsavljenje, muci se dijateama, ali ne uspeva u tome jer voli dobru klopu, pa posle malo piva, poneki viski... Napominje da obožava festivale "lakih nota", i kao fajter, uvek ce se takmiciti jer voli taj sukob iskusnih zvezda i pevackog podmlatka. Ujedno, kritikuje kolege koje se plase takmicenja.