Rade Rapido - Biografija
Rade Pejovic nastupa pod pseudonimom Rade Rapido Radares. Uz sebe ima prateci bend koji se zove Bandares.
Njegov prvi album "Kamo Sjutra" (Komuna 2001) bi okarakterisali kao underground (svakodnevni, realno-minimalisticki muzicki performans) sa upecatljivim temama. Izvodenje je iskljucivo Live zarad teznje ocuvanja kulturnog morala. Privucene su velike simpatije i muzicke kritike ex Yu zbog Radaresove originalnosti, ne samo vezane za demografiju oko njega, vec za, po njemu, globalno stvaralasvo.
Sa Radaresom smo razgovarali u njegovom stanu, u Podgorici, u zgradi Vampirica u kultnom podgorickom naselju Zabjelo.
Sa Radom se pozdravljam: "Đe si Rade, sto cinis?"
"Evo nista a ti'' ? ...
I kako je to sve pocelo?
- Roden sam 1977. g u KBC u Titogradu, sadasnjoj Podgorici. Fala Bogu nije bio carski rez i to, ali sam ipak imao jednu specificnost. Moja Majka je sigurna da me je rodila jer je bila na macinoj travi. To je trava koju su starije zene davale nerotkinjama koje nijesu mogle da zacnu. Rodjen sam 13.5 godina poslije moje sestre, kao muskarac, sto je bila i specificnost jer sam bio jedinac jos od pradjeda, a sto ja necu odvajati od moje potencijlne zenke da li ce mi roditi zenku ili muzjaka.
Citav zivot si proveo u Podgorici i Crnoj Gori?
- Moram reci da moja mladost poslije srednje skole bila tesko vrijeme. Stari su dosli sa pricama o njihovoj proslosti 60, 70, 80-ih godina, a ja sam imao mladost 90-ih koje su kod nas bila teske i traumaticne. Iz toga vremena su nam i ostale rijeci pecki, tuski, divlji. Ova novina nije prava, divlje je sve sto smo imali paraleleno i mislili smo da sve mozemo nelegalno da postignemo. U to vrijeme si sve mogao da kupis, i diplomu da budes profesor fizickog, ekonomist, pravnik, ne bas doktorat, ali da kazes: “Evo, mogao sam da budem doktor, fali mi jos samo jedan ispit.” Mi smo dosta snalazljiv i inteligentan narod, pa se uvijek javlja problem kada su u pitanju vode koje ce da nas vode, ko ce da bude glavni i tako to.
Koje su posledice toga vremena i kako ih ti sada vidis?
- Ja u svemu tome vidim - Đe si Brate, sti cinis? Evo nista, a ti? Ja, bez veze…, i o tome pravim pjesmu. Svakodnevica je takva i ljudi se bave takvim stvarima, bude se i pitaju je li ko sto napravio; Brate vidimo se u onaj lokal; Imas li sto kredita?; Imas li sto na vaucer? - Imam ja, ajde zvrcnucu te; Ajde vamo dodji, doša' mi je prijatelj iz Novog Sada; Mene iz Splita; Dodji, vamo je ovaj producent sto zna Karleusu, bice ova poznata faca… To je ta svakodnedvica i to je zivot koji ja pokusavam da otpjevam i ispricam. Da zajedno sa slicnim pokusamo da stvorimo jedan realan svijet naspram onih mutogenih, vjestackih ruzicasto-pinkovskih, Grand-produkcijskih.
Ti si do sada objavio jedan album?
- Ja sam napravio album koji je izdala izdavacka kuca Komuna koja se sada ne bavi izdavastvom ali meni je tada ponudila OK uslove. Mi smo u situaciji da neki umjetnici moraju da plate izdavackim kucama koje imaju monopol nad izdavastvom. Meni niko nije trazio pare vec su meni dali pare da bi objavili moj album. Moji dragi posjetioci sajta to tako nazalost funkcionise.
Kako bi okarekterisao svoju muziku posto se kroz nju prozima vise muzickih pravaca?
- Mislim da se radi o jednoj vrsti fuzije fanki-esida kombinovano sa tehnom, hip-hopom i hausom. Svi stilovi su prisutni. Osim toga i tekstovi su specificni i iz njih kao da provijava miris podgorickih plocnika - skupi automobili, nesnosna vrucina koja przi dokone "sjedace" na gradskim terasama, utegnute srednjoskolke na korzou kao na smotri mesa, utegnuti sredovjeculjci im dobacuju, trudeci se da ih upecaju na sveto trojstvo sloja novopecenih tvrdih momaka - skupa kola, zlato, levor... Ikonografija poremecenih godina koje su na srecu prosle, pa i moja muzika je pokusaj da se odslika ta urbana stvarnost...
Ti svojim tekstovm na poseban nacin obradjujes i tradicionalni odnos musko – zensko
- Crnogorci su poznati kao macho tipovi i to je pokusaj da se nasalimo sa nekim macho principima: “Udji u kola", "Dodi ovamo", "Imas momka, pa me sad ne poznajes", strogo upotrebljavajuci podgoricki sleng, te tako sucavajuci ciljnu grupu kojoj je album namijenjen, ili barem, kojoj je preferiran.
Tvoj prva i najpoznatija pjesma je "Đe si brate, sto cinis?"
- Ta pjesma je po meni himna letargiji i praznini podgoricke svakodnevnice koja je u stvari posledica zadnjih godina, kada je po meni nestao neki pravi sistem vrijednosti. Mislim da se kroz muziku moze mnogo toga uciniti. Isto kao u drugim oblastima i u muzici treba ici u korak sa svijetom i modernim pogledima na zivot. Moram da priznam da sam se osjecao odlicno kada sam na Zabljaku, u jednom kaficu, cuo dram & base. To je bio divan osjecaj u planini, daleko od neke velike civilizacije, kada je sve oko vas cisto i prirodno, od hrane do zraka, a istovremeno i moderno. To je ono za sta se kroz svoju muziku borim, da ljudi pokusaju da shvate povezanost modernog, savremenog sa necim ruralnim.
Kako vidis razlike koje postoje medju ljudima ?
- Sve razlike treba svesti na nivo komunikacije razlike u religiji, naciji, pismu, bilo cemu, da nema vise ratova na zemaljskoj kugli. Da se upoznamo, da upozna Lenka Marka, Sneza Milana, Jasna Janeza, Vasil Klementinu, da se upoznamo i druzimo i da nam svima bude lijepo kao nekad nama, narodima i narodnostima, da prevazidemo sve sto je bilo lose i da zivimo dobro.
I tako odlazeci od naseg sagovornika niz jednu podgoricku ulicu, ponovo cujem ono sa pocetka nase price: "ĐE SI BRATE, STO CINIS?"...
Rade Pejovic nastupa pod pseudonimom Rade Rapido Radares. Uz sebe ima prateci bend koji se zove Bandares.
Njegov prvi album "Kamo Sjutra" (Komuna 2001) bi okarakterisali kao underground (svakodnevni, realno-minimalisticki muzicki performans) sa upecatljivim temama. Izvodenje je iskljucivo Live zarad teznje ocuvanja kulturnog morala. Privucene su velike simpatije i muzicke kritike ex Yu zbog Radaresove originalnosti, ne samo vezane za demografiju oko njega, vec za, po njemu, globalno stvaralasvo.
Sa Radaresom smo razgovarali u njegovom stanu, u Podgorici, u zgradi Vampirica u kultnom podgorickom naselju Zabjelo.
Sa Radom se pozdravljam: "Đe si Rade, sto cinis?"
"Evo nista a ti'' ? ...
I kako je to sve pocelo?
- Roden sam 1977. g u KBC u Titogradu, sadasnjoj Podgorici. Fala Bogu nije bio carski rez i to, ali sam ipak imao jednu specificnost. Moja Majka je sigurna da me je rodila jer je bila na macinoj travi. To je trava koju su starije zene davale nerotkinjama koje nijesu mogle da zacnu. Rodjen sam 13.5 godina poslije moje sestre, kao muskarac, sto je bila i specificnost jer sam bio jedinac jos od pradjeda, a sto ja necu odvajati od moje potencijlne zenke da li ce mi roditi zenku ili muzjaka.
Citav zivot si proveo u Podgorici i Crnoj Gori?
- Moram reci da moja mladost poslije srednje skole bila tesko vrijeme. Stari su dosli sa pricama o njihovoj proslosti 60, 70, 80-ih godina, a ja sam imao mladost 90-ih koje su kod nas bila teske i traumaticne. Iz toga vremena su nam i ostale rijeci pecki, tuski, divlji. Ova novina nije prava, divlje je sve sto smo imali paraleleno i mislili smo da sve mozemo nelegalno da postignemo. U to vrijeme si sve mogao da kupis, i diplomu da budes profesor fizickog, ekonomist, pravnik, ne bas doktorat, ali da kazes: “Evo, mogao sam da budem doktor, fali mi jos samo jedan ispit.” Mi smo dosta snalazljiv i inteligentan narod, pa se uvijek javlja problem kada su u pitanju vode koje ce da nas vode, ko ce da bude glavni i tako to.
Koje su posledice toga vremena i kako ih ti sada vidis?
- Ja u svemu tome vidim - Đe si Brate, sti cinis? Evo nista, a ti? Ja, bez veze…, i o tome pravim pjesmu. Svakodnevica je takva i ljudi se bave takvim stvarima, bude se i pitaju je li ko sto napravio; Brate vidimo se u onaj lokal; Imas li sto kredita?; Imas li sto na vaucer? - Imam ja, ajde zvrcnucu te; Ajde vamo dodji, doša' mi je prijatelj iz Novog Sada; Mene iz Splita; Dodji, vamo je ovaj producent sto zna Karleusu, bice ova poznata faca… To je ta svakodnedvica i to je zivot koji ja pokusavam da otpjevam i ispricam. Da zajedno sa slicnim pokusamo da stvorimo jedan realan svijet naspram onih mutogenih, vjestackih ruzicasto-pinkovskih, Grand-produkcijskih.
Ti si do sada objavio jedan album?
- Ja sam napravio album koji je izdala izdavacka kuca Komuna koja se sada ne bavi izdavastvom ali meni je tada ponudila OK uslove. Mi smo u situaciji da neki umjetnici moraju da plate izdavackim kucama koje imaju monopol nad izdavastvom. Meni niko nije trazio pare vec su meni dali pare da bi objavili moj album. Moji dragi posjetioci sajta to tako nazalost funkcionise.
Kako bi okarekterisao svoju muziku posto se kroz nju prozima vise muzickih pravaca?
- Mislim da se radi o jednoj vrsti fuzije fanki-esida kombinovano sa tehnom, hip-hopom i hausom. Svi stilovi su prisutni. Osim toga i tekstovi su specificni i iz njih kao da provijava miris podgorickih plocnika - skupi automobili, nesnosna vrucina koja przi dokone "sjedace" na gradskim terasama, utegnute srednjoskolke na korzou kao na smotri mesa, utegnuti sredovjeculjci im dobacuju, trudeci se da ih upecaju na sveto trojstvo sloja novopecenih tvrdih momaka - skupa kola, zlato, levor... Ikonografija poremecenih godina koje su na srecu prosle, pa i moja muzika je pokusaj da se odslika ta urbana stvarnost...
Ti svojim tekstovm na poseban nacin obradjujes i tradicionalni odnos musko – zensko
- Crnogorci su poznati kao macho tipovi i to je pokusaj da se nasalimo sa nekim macho principima: “Udji u kola", "Dodi ovamo", "Imas momka, pa me sad ne poznajes", strogo upotrebljavajuci podgoricki sleng, te tako sucavajuci ciljnu grupu kojoj je album namijenjen, ili barem, kojoj je preferiran.
Tvoj prva i najpoznatija pjesma je "Đe si brate, sto cinis?"
- Ta pjesma je po meni himna letargiji i praznini podgoricke svakodnevnice koja je u stvari posledica zadnjih godina, kada je po meni nestao neki pravi sistem vrijednosti. Mislim da se kroz muziku moze mnogo toga uciniti. Isto kao u drugim oblastima i u muzici treba ici u korak sa svijetom i modernim pogledima na zivot. Moram da priznam da sam se osjecao odlicno kada sam na Zabljaku, u jednom kaficu, cuo dram & base. To je bio divan osjecaj u planini, daleko od neke velike civilizacije, kada je sve oko vas cisto i prirodno, od hrane do zraka, a istovremeno i moderno. To je ono za sta se kroz svoju muziku borim, da ljudi pokusaju da shvate povezanost modernog, savremenog sa necim ruralnim.
Kako vidis razlike koje postoje medju ljudima ?
- Sve razlike treba svesti na nivo komunikacije razlike u religiji, naciji, pismu, bilo cemu, da nema vise ratova na zemaljskoj kugli. Da se upoznamo, da upozna Lenka Marka, Sneza Milana, Jasna Janeza, Vasil Klementinu, da se upoznamo i druzimo i da nam svima bude lijepo kao nekad nama, narodima i narodnostima, da prevazidemo sve sto je bilo lose i da zivimo dobro.
I tako odlazeci od naseg sagovornika niz jednu podgoricku ulicu, ponovo cujem ono sa pocetka nase price: "ĐE SI BRATE, STO CINIS?"...