Slova i opcije

Neda Ukraden - Biografija




Neda (Dušana i Anđelije) Ukraden rođena je 16.08.1950 godine u malom mestu Imotski u Hrvatskoj.

Prezime Ukraden potiče od Bojanića i Pavlovića koji su živjeli negdje na granici Crne Gore i Hercegovine. Doselili su se u Imotsku Krajinu prije više od 200 godina. Jedan od njih je ukrao djevojku, koju nije smio ukarsti, i tako je nastalo to malobrojno prezime.

U Imotskom je živjela do druge godine uz baku i djeda a zatim odlazi sa roditeljima u Višegrad, gdje je živjela do polaska u osnovnu školu.

Nedin otac je imao običaj da priča da je on prvi otkrio smisao za pjevanje kod svoje kćerke. U jednom intervjuu je kazao: "Bilo je to u prvim godinama u Višegradu. Imali smo jednu staru komšinicu Lutvu. Ona je posebno voljela Nedu. Stara Lutva je učila da pjeva sevdalinke, između ostalih i onu "Moj dilbere kud se šećeš..." Neda je brzo "uhvatila" pjesmu,okrenula se Lutvi i rekla: "To se ovako pjeva...." I tako je stara komšinica priznala da je Neda naučila pjevati sevdalinku,a imala je tada samo pet godina..

Sa sedam godina stiže u Goražde gdje je njen otac Dušan (službenik SUP-a) bio raspoređen na novu dužnost. U Goraždu je živjela pet godina. Tada je počela i pjevati u osnovnoj školi "Maksim Gorki" na školskim pozornicama.
Otac Dušan ponovo dobiva prekomandu u Brčko, što je Nedi vrlo teško palo, jer su joj nedostajale drugarice iz Goražda, pa nova upoznavanja, zadirkivanja djece iz škole zbog njenog prezimena itd.

U Brčkom Neda ostaje dvije godine. Tu joj se desila i prv ljubav, koja je za nju ostala tajna: nikad nije saznala ime plavookog dječaka iz Brčkog koji je stalno gledao na školskom odmoru.

U školi je bila član školskog hora gdje je je zapazio Mirko Šrajer, profesor ruskog jezika i književnosti koji je vodio muzičku sekciju škole. On je na neki način i "krivac" što je Neda počela pjevati i što joj je pjesma (muzika) obilježila cijeli život.





Tada je u Brčkom pokrenut festival "Mladi graditelj" u uspomenu na gradnju pruge Brčko-Banovići. Profesor Šrajer je izabrao Nedu da sa horom pjeva jednu solo dionicu pjesme "Rjabinuška" na tom festivalu.
To je bilo 1962. godine a već sljedeće godine, 1963., Neda na istom festivalu pjeva zabavnu pjesmu od Radmile Karaklajić "Naš tabor putuje na jug" i te godine je osvojila prvo mjesto što je baš i neće pratiti na idućim festivalima.
Potom, ponovo dolazi do seobe Ukradenovih, ovog puta u Sarajevo gdje je otac i penzionisan.
Neda dolazi u Osnovnu školu "Slobodan Vuković", i tu dobiva novo mjesto u horu kao jedan od solista, zahvaljujući profesoru Balti koji je zapazio njen talenat.

Dolaze gimnazijski dani. Neda pohađa Gimnaziju "Braća Ribar". Raja iz škole je nagovaraju da se prijavi na tada veoma popularni festival "Mladi pjevaju proljeću". Odabrala je da pjeva pjesmu tada veoma popularne Lole Novaković "Kap veselja". Tada se sa Nedom na tom festivalu pojavljuju i: Nikola Borota, Ljupka Dimitrovska, Đorđe Novković (i to kao pjevač) i drugi.
Na tom festivalu je začula zvižduke umjesto aplauza iz razloga što je imala ogromnu tremu i što je orkestar počeo svirati sasvim nešto drugo, tako da ta njena izvedba nije ličila ninašto. Tada je Neda mislila da joj je muzika samo nešto usputno i u snu nije pomišljala da će živjeti od svog glasa.
Ali poslije svega toga, drugarice su Nedu ponovo nagovorile da se prijavi na audiciju Radio Sarajeva za vokalnog solistu zabavne muzike.
To je bila 1966.g. Tada je radio putem svojih audicija pronalazio pjevače za razliku od sadašnje situacije.
Neda je, sa puno treme, stala pred žiri u sastavu: Esad Arnautalić, Đorđe Novković, Nikša Dabović, Srđan Matijević, i ponovo je pjevala "Kap veselja" i bila primljena na audiciji. Tada su uveliko tekle i pripreme za prvi festival "Vaš šlager sezone". Dodjeljena joj je pjesma mladog autora Milana Džajića "Igra bez kraja". Nedini korepetitori su bili Esad Arnautalić, Đorđe Novković i Milan Džajić. Osvojila je nagradu najboljeg debitanta. Prva dvojica su naročito puno pomogli Nedi na početku njene karijere. Finale prvog festivala "Vaš šlager sezone" 1967g. se održalo na Radničkom univerzitetu "Đuro Đaković" u Sarajevu. Neda je bila najmlađi učesnik. Međutim, za Nedu se prvi put dalje od Sarajeva čulo posle izvođenja kompozicije Žarka Roja "Kiše". Možda zbog činjenice što je bila najmlađi učesnik na prvom Šlageru, Žarko Roje nije bio zadovoljan kada je na drugom Šlageru Nedi povjereno izvođenje njegove pjesme. Aranžman za "Kiše" napisao je Julije Marić. Na žalost,zbog malog broja glasova, Rojeva pjesma nije ušla u finale drugog Šlagera. Ali su i Neda i Žarko bili zadovoljni kompletnim "izgledom" pjesme u njenom izvođenju a Žarko je čestitao Nedi što je "udahnula dušu" njegovoj pjesmi. Tadašnjom muzičkom scenom su vladale pjevačke zvijezde iz Beograda i Zagreba. Pojedinci iz Muzičke produkcije RTV SA svoje kompozicije su prvo nudili tim zvijezdama, a kada bi ih oni odbili, tada su ih udjeljivali domaćim pjevačima, što je za njih kao početnike bilo vrlo opasno. Mladim pjevačima su iz Sarajeva su bili potrebni hitovi a ne kompozicije koje su odbacile velike zvijezde. To je Nedu malo pokolebalo u namjeri da se i dalje bavi zabavnom muzikom jer je uspjeh bio neizvjestan. Tada je uvidjela da je jedina dalja perspektiva učenje i studij.
Pri kraju gimnazijskog školovanja Neda dobiva poziv za nastup na omladinskom festivalu u Subotici. Taj festival je tada bio najjača manifestacija za lansiranje novih imena. Zanimljivo je da su profesori gledali potcjenjivački na Nedino pjevanje te joj nisu dozvoljavali odlazak na festival u Suboticu. Tek nakon intervencije direktora škole, otputovala je u Suboticu. Te 1968.g. je pjevala u duetu sa Tatjanom Gros pjesmu Lajoša Ponge "Ponekad" i osvojila treće mjesto. Nakon toga je uslijedio nastup za Pjesmu evrovizije 1969.g. Neda izvodi pjesmu "Dilema".
Iz TVSA dolazi poziv za snimanje emisije "Na ti". Tada započinje najplodonosniji TV serijal koji donosi prekretnicu ne samo u sarajevskoj zabavnoj muzici nego gotovo i u cijeloj Jugoslaviji. Koncepcija emisije je bila da muzika koja bude izvođena, bude bazirana isključivo na folklornim motivima narodnog stvaralaštva Jugoslavije. Tada započinje saradnja sa Nikolom Borotom. To je bilo vrijeme 1971 i 1972 g. kada je vladala italijanska kancona, engleska pop muzika, španjolski zvuci. U periodu od 1971-1973g. Neda i Borota su izvodili gotovo za svaku emisiju "Na ti" po desetak novih pjesama. Emisija je emitovana svakog mjeseca. Muzička produkcija RTV SA nije nimalo blagonaklono gledala na te pokušaje tako da su Neda i Borota imali velikih problema sa dobivanjem termina za snimanje u studiju. Takav odnos prema Borotinom stvaralaštvu kao i svim ostalim članovima muzičkog pogona emisije "Na ti" je trajao gotovo dvije godine. Mnogi su Nedine pjesme gledali sa podsmijehom, nazivali ih "čobanskim" a u tome su posebno prednjačili muzički urednici na radiju koji su bili gluhi na njih, ali niko ne može osporiti činjenicu da je recimo pjesma "Je l’ to taj" ("Kiša pala napolju je rosa,ja bih majko istrčala bosa.....") postala veliki hit poznat u čitavoj tadašnjoj YU kojeg su pjevali mladi. Neda je dalje nastavila sa nastupima na festivalima. 1974.g. na Omladini pjeva pjesmu "Mlada majka".

U Nedinim životnim događanjima, njeni najsvjetliji i najnezaboravniji trenuci su bili nastupi pred predsjednikom Titom. Neda je 10 puta nastupala pred predsjednikom. Prvi put je to bilo 25. maja 1974g.u Drvaru povodom obilježavanja godišnjice desanta na Drvar. Tada je pjevala sa grupom "Kamen na kamen" pjesmu "Pjesma maršalu Titu" ili poznatiju kao "Drugarice posadimo cvijeće kuda vojska druga Tita kreće".

Njena saradnja sa Borotom bila je više nego uspješna a kulminirala je nastupom na Opatijskom festivalu 1975.g. kada su izvodili pjesmu "Srce u srcu". Sa tom pjesmom su trebali otići na Evrovizijski festival ali je otišla grupa "Pepel in kri" tek nakon nadglasavanja u finalu. Pjesma "Srce u srcu" je dospjela do uha svih ljudi u svim područjima bivše YU. Poslije tog uspjeha, Neda je započela sa turnejama sa Borotom. S njim je tada napravila više od 30 pjesama snimljenih na pločama. Mnoge pjesme koje su napravili nikada nisu snimljene na nosačima zvuka i nigdje zabilježene osim u seriji "Na ti". Njihova prva ploča zvala se jednostavno: Neda Ukraden & Kamen na kamen. Odisala je etno prizvukom, a na njoj su bile pjesme Rajka Petrova Noga i Nikole Borote, koje su bile veliki hitovi: "Miila majko", "Suncokret", "Srce u srcu", obrada pjesme "Je l’ to taj" (iz 1973) i predivna pjesma "Mezarje". Ploču je izdala slovenačka kuća RTV Ljubljana. U početku koncertnih aktivnosti, dakle od 1975.g. nije bilo gotovo nikakvih propagandnih ulaganja u nastupe već je sve išlo po sistemu "rekla-kazala". Tada je Neda nastupala sa grupom "Kamen na kamen". Desilo se tako da u Prijedoru održi čak tri dvosatna koncerta u jednomdanu. Taj tempo je mogla izdržati zahvaljujući i znanju kojeg je stekla u srednjoj muzičkoj školi u Sarajevu. Naime, uporedo sa upisom na Filozofski fakultet (engleski jezik i književnost) upisala je i srednju muzičku školu odsjek-solo pjevanje i završila četiri godine. Bila je u klasi profesora Branke Strahuljak koja joj je pomogla pravilno upotrebljavati svoj glas. U zabavnoj muzici pjeva mecosopran a u muzičkoj školi je pjevala koloraturni sopran. Sa uspjehom je izvodila ariju Mizete iz opere "Boemi" Đakoma Pučinija.

Godine 1976., Neda snima drugi LP album u suradnji sa grupom Kamen na kamen pod nazivom "Ko me to odnekud doziva". Album je izdao zagrebački Jugoton. Ploča je ponovo bila inspirisana folk motivima. Kao autori, pojavljuju se Nikola Borota, Vlado Miloš, mladi Goran Bregović i Đelo Jusić. Na njoj su snimljene pjesme koje su bile ogromni hitovi tog vremena: "Šalvare (Što su danas lijepi mi sokaci)", "Došli momci veseli", "Tri djevojke" (Bregovićeva deonica sa gitarom), i "Osam dana". Jedina pjesma koja je bila pop-orjentacije, bez primesa folk motive bila je "Proći će, jednom, ovi dani", kompozitora Đela Jusića.

Neda & Kamen na kamen 1977. godine zaokružuju svoju suradnju pločom "Nedine najljepše pjesme", koju izdaju za Slovenačku RTV Ljubljanu. Ploča je sadržala sve njihove velike hitove sa prvog albuma i sa zajedničkih singlova, a kao bonus, imala je pjesmu Majka, sa kojom su osvojili drugo mjesto na Festivalu revolucionarne pjesme.

Te 1977. godine, u jednoj TV emisiji posvećenoj Titu, koju je osmislio Kornelije Bata Kovač, Neda se pojavljuje pjevajući ponovo o nekadašnjem predsjedniku. Ovoga puta, pjesma se zvala "Ide Tito". Povodom te emisije, PGP RTB je izdao LP ploču – "Pesme Titu", gjde su se pored Nede našli i ostali učesnici (Bisera Veletanlić, Zlatko Pejaković, Dado Topić idr.). Na toj ploči, Neda peva još jednu pjesmu – "Narodna vlada”, sa Zlatkom Pejakovićem i Kornelijem Kovačem.

Iste godine, učestvuje i na Jugoslavenskom festival revolucionarne i rodoljubive pjesme, i pjeva pjesmu "Dobro je, druže Tito".

Godine 1979, Neda sa Kornelijem Kovačem u Londonu snima LP album, jednostavno nazvan Neda (A1 pjesma je Još te volim sa festivala Vaš šlager sezone ’79, ali u novom, Kovačevom aranžmanu). Ploča je snimana na 24. kanalnoj tehnici u Central Recordes studiju u Londonu. Producent je bio K. Kovač, tonski snimatelj Peter Mc Namee (čijom je pjesmom "No Way" Neda zatvorila album), a asistent snimatelja Lougi Broglia. LP je izdat u jako malom tiražu (prvi je tiraž imao samo 8000 primjeraka), ali je neosporno da je album jako kvalitetan. Na njemu se kao suradnik pojavljuje i Bora Đorđević sa pjesmom Jedino s tobom, i M. Vujanović sa predivnom baladom – Da li sam nešto značila tebi. Cio je album prožet modernim disco ritmom, bez folk motiva.


Od 1975 do 1980.g. Neda je godišnje priređivala oko 200 koncerata. U toku svoje karijere uvijek bila prepuštena sama sebi. To se odnosilo na organizaciju turneja, izbor saradnika i disko kuća. Veći dio godine bi provela u svom automobilu vozeći se i do najudaljenijih krajeva bivše Jugoslavije. Uvijek je imala krajnje profesionalan odnos prema poslu kojim se bavila. Ugovoreni koncerti su za nju bili svetinja i uvijek je nastojala da stigne na vrijeme ma gdje da se koncert održavao. Svake godine je, do rođenja kćerke Jelene, pravila Jadransku turneju od Kopra do Ulcinja. U sjećanju joj je ostao nastup na terasi hotela "Metropol"u Portorožu 1976g. Tada su gosti hotela ,uglavnom stranci, brzo prihvatili njene pjesme pa su usred koncerta zaigrali i "Kozaračko. kolo". Nedina putovanja su teško padala njenim roditeljima. Često su je čekali na prozoru svog stana u Ulici Tome Međe 54 na Ilidži, čak i do jutarnjih sati, da se vrati sa koncerta. Nedina majka Anđa je o tome jednom prilikom rekla: "Najteže nam je kada Neda putuje zimi. Sjećam se jednog putovanja u Ćupriju. Romanija je bila zametena snijegom, ali ona se uspjela probiti, doduše sa većim zakašnjenjem. Za to vrijeme, telefonom su nekoliko puta zvali iz Ćuprije i gotovo neljudski zahtijevali da ona stigne. Nije im bilo važno, što je sve na putu. Bio im je važan samo taj koncert. Gotovo mi je bilo krivo kada je stigla i pjevala."

Zajedno sa Jadrankom Stojaković i Ismetom Dervoz-Krvavac, biva izabrana da peva prateće vokale u Vajtinoj pesmi Layla, koja je predstavljala Jugoslaviju na Evroviziji 1981. godine:



Uporedo je nastupala na svim tadašnjim festivalima:

Vaš šlager sezone: "Novi Robinzoni" (1975), "Ja i ti" (1976), "Požuri mi, dragane" (1977), "Vjeruj mi, dušo moja" (1978), "Još te volim" (1979)

Opatija: "Srce u srcu" (1975, specijalna nagrada), "’Ej, da mi je naći" (1976, specijalna nagrada), "Alčak" (1978), "Šeherezada" (1979)

Split: "Gorom i dolom" (1977)

Zagreb: "Ne dam ga, ne dam" (1977), "Što si bliže meni" (1979)

Slavonija: "Što si, nano, udala me rano" (1975, II nagrada), "Oj, ljubavi u šoru" (1978)

Festival revolucionarne i rodoljubive pjesme: "Majka" (1975, III nagrada)

Slovenska popevka: "Sretan dan (Ljubav pobjedu slavi)" – 1975, II nagrada

Beogradsko proleće "Pisma ljubavi" (1978)

Potom je 1980. godine došao smiraj. Neda i njen muž Milan Bilbija su dobili kćerku Jelenu.

Nakon rođenja kćerke i godinu i po odsustvovanja sa scene, u vrijeme kada su mnogi proricali Nedin pad, pred Nedu se nameće pitanje koje je prati tokom cijele karijere – šta dalje?

U toku karijere je sama birala disko-kuće. Za nekoliko godina je obišla sve u Jugoslaviji i na kraju se ponovo vraća u tadašnji JUGOTON. Sve izdavačke kuće su nastojale da izvuku maksimum od pjevača a da njemu na kraju ostanu samo mrvice. Tu je bilo dosta gorkih iskustava: Npr."SARAJEVODISK" je nekoliko mjeseci kasnio sa izdavanjem LP-ija "Ne budi me noćas" tako da je to izdanje prošlo neopaženo i izdato je samo u tzv. press tiražu koji nije takoreći ni ugledao svjetlost dana u prodavnicama ploča (1982g.).
Vraćanjem u Jugoton 1982.g., Neda mijenja u potpunosti svoj imidž (kako vizuelni,tako i muzički). Odabire tada najpoznatije kompozitore Đorđa Novkovića i Rajka Dujmića i snima album "To mora da je ljubav". Pjesme na albumu su imale sasvim drugačiji zvuk u odnosu na prepoznatljivi folk stil koji je Neda više od decenije gajila. Sad je to bio čisti pop. Neda je otišla rahmetli Fadilu Toskiću (pioniru sarajevske pop-rok škole i priznatom frizeru) sa zahtjevom da joj u skladu sa novim pjesmama uradi i novi izgled. Fadil se protivio rezanju njene duge crne kose, ali Neda je odlučno rekla: "Reži, Fadile!" Tako je nestala ona duga, crna, garava, prelijepa kosa. Naravno da je postojala bojazan kako će te promjene odjeknuti i biti primljene kod publike. Međutim, dešava se uspjeh. Publika je prihvatila nove pjesme, o Nedi se priča i piše kao nikada do tada. Album se izvrsno prodaje i dostiže tiraž od preko 350.000 primjeraka, što je za to vrijeme bila rijetkost na zabavno-muzičkoj sceni Jugoslavije. Tako započinje novo razdoblje Nede Ukraden.

Od festivala na kojima je u osamdesetim učestvovala, treba izvojiti:

Vaš šlager sezone: "Oženjen je" (1981), "Ne budi me noćas" (1982, Zlatni mikrofon i nagrada za interpretaciju), "Ne vjeruj" (1983)

Split: "Umire ljeto" i "Ljubavi, ljubavi" (1981), "Doviđenja, zaboravi me"(1983), "Isplest ću bijeli vijenac" (1988)

Zagreb fest: Traži se jedan Vanja" (1984, I nagrada)

Opatija: "Kakav će to dan biti" (1981)

MESAM: "Ne može se natrag više" (1984)

Yugovizija: "Sve što se odgađa, to se ne događa" (1981), "Šaj, rode, šaj" (1986)

Slavonija: "Komušanj" (1981)

Nakon 1000 koncerata djevojke koja je zanimala i mlade i stare,ne scenu je izronila, mnogima se činilo, nova ličnost sa poznatim imenom. Upravo u to vrijeme Neda završava i Pravni fakultet u Sarajevu (1983.g.).

Nakon uspjeha LP ploče "To mora da je ljubav", nastavlja saradnju sa istim autorima i snima godišnje po jedan novi LP. Svi naredni postižu izvrsne rezultate. Npr. "Oči tvoje govore" (1984) dostiže tiraž preko 250.000 primjeraka, "Hoću tebe" (1985) sa hitom "Zora je" preko 500.000 primjeraka, "Šaj,šaj" (1986) preko 300.000 primjeraka itd. Svaki naredni album nastavlja taj kontinuitet što je odličan uspjeh čak i za evropske okvire (Došlo doba da se rastajemo (1987), Posluži nas, srećo (1988), Ponoć je (1988), Dobro došli (1989) ).
Taj period od početka osamdesetih do početka devedesetih godina prošlog vijeka je bio definitivno u znaku Nede Ukraden. Pored fantastičnih tiraža njenih ploča, Neda je dobivala i mnogo nagrada i priznanja za pjevačicu godine (više puta), hit i ploču godine itd.1984.g. je na festivalu "ZAGREB fest" pobijedila, osvojivši prvo mjesto stručnog žirija za pjesmu "Traži se jedan Vanja". Njen hit "Zora je" je preveden na trinaest svjetskih jezika. Pokojni Đorđe Novković, kao najplodonosniji autor na ovim prostorima, je sam nekad kazao da dvije pjesme smatra svojim najboljim ostvarenjima, onima koja ostaju. To su "Stari Pjer" i "Zora je".

Snimila je nekoliko samostalnih televizijskih šou programa a jedan čak i na dalekim Sejšelima. Imala je samostalne turneje širom planete: SAD, Kanada, Australija, Argentina, cijela Zapadna Evropa itd. Jednostavno rečeno, bila je kraljica koja je vladala zabavno-muzičkom scenom bivše Jugoslavije.

Svoj posljednji album u toj Jugoslaviji snimila je krajem 1990.g. za sarajevski DISKOTON a iz razloga što su te godine obilježene sve većim rastom nacionalizma, jugoslovensko tržište je bilo isparcelisano, i Neda sa JUGOTONOM nije mogla da bude više prisutna na teritoriji cijele zemlje. Album se zvao "Poslije nas". Saradnici na tom albumu su bili mladi sarajevski muzičari na čelu sa Harijem Varešanovićem.

Nakon nekih Nedinih navodnih izjava u štampi,koje je Neda demantovala, pričalo se da je ona dospjela na "crnu listu" TVSA. U jednom intervjuu je kazala: "TVSA je širok pojam i ne znam ko je, a ko nije reagovao na te moje navodne izjave. Ljudi koji me znaju sigurno nisu povjerovali u te gluposti. I sad tvrdim da nije bitno kako se neko zove i neću da vjerujem da je to važno. Nama je živjeti zajedno u komšiluku. Vjerujem da je prošlo vrijeme monopola,"crnih listi" i nekakvih podobnih i nepodobnih ličnosti.... Ja još uvijek želim da budem jugoslovenska pjevačica i mislim da za mene i te kako ima mjesta i u Srbiji, Makedoniji, Hrvatskoj i Bosni....".

Sa dolaskom rata na ex-YU prostore, Neda je doživela nešto što nije mogla ni da pomisli: Pošavši na turneju u Švedsku, marta 1992. godine, nije mogla ni da predpostavi da će se dogoditi ono što se zbilo! Pošla je sa dva kofera i sa željom da se što pre vrati svojoj devojčici kući, u Sarajevo. Nikad se više tamo nije vratila. Njenu su Jelenu doveli Dušan i Anđa (Nedini roditelji), četvrtog aprila, u davno kupljeni stan na Banovom brdu u Beogradu. Nedina je rodna kuća u Imotskome srušena, a stan u Sarajevu opljačkan. Trebalo je sada sastaviti život u novom okruženju sa onim koji su živele do pre samo nedelju dana. Neda je bila toliko utučena i potresena, o čemu mogu osvedočiti mnogobrojni prijatelji pred kojima je danima plakala.

Posle svega, Neda je, ipak, odlučila da nastavi sa svojom karijerom. Bilo je jako teško sada sakupiti pesme za album, jer saradnici iz Hrvatske, sa kojima je imala plodnu saradnju do pred rat, nisu hteli ni da čuju za Nedu Ukraden. Tada se okrenula beogradskim saradnicima. Odabrala je slavnog Mišu Markovića, da joj uradi album, u saradnji sa proverenom Marinom Tucaković i njenim mužem Aleksandrom Futom Radulovićem. Bilo je to prvo Nedino LP izdanje za PGP RTB, posle singla Pisma ljubavi iz 1978. godine. Album je imao dva naslova – "Vidovdan" i "Živela muzika", po dvema pesmama koje otvaraju albume na A u B strani. Album je prožet jakim i teškim emocijama, koje su posebno iskazane u pesmama "Vidovdan", "Daljine", "Osjećaš li, žena sam", "Živela muzika". Po oceni stručnjaka PGP-a, Neda je dostigla svoj pevački zenit. Interpretacija je zrela, specifična po nadahnutosti, intonativnosti i artikulaciji. Na ploči su bile i folk-pop poskočice – "Sok od kupina", "Ljubio me jesi slatko" i "Sunce života mog", koje su albumu davale posebnu draž i obeležje Nede Ukraden.

Uspeh je bio tu. Na žalost, van granica tada sužene Jugoslavije, nisu se mogle čuti ove pesme. I dalje je Neda bila trn u oku mnogima. To će se dokazati i kasnije, kada će joj čak dva puta rušiti i demolirati Star Caffe na Banovom brdu, paliti automobil i pisati koješta u novinama o njoj i njenom nacionalnom opredeljenju (da je četnikuša, da je učestvovala u kampanji Željka Ražnatovića itd.).

Sa dolaskom 1993, došlo je teško vreme u Srbiji. Neda se odlučuje da snimi novi album. Jednostavno je bio nazvan Neda. Ponovo je sarađivala sa Mišom Markovićem, ali i sa tekstopiscima i aranžerima koji su pisali za folk pevače – Sašom Popovićem, M. Bukovčić-Trišić i Miladinom Bogosavljevićem. Vodeća pesma je bila "Jorgovan", Miše Markovića, ali se svojim tekstom i melodikom izdvojila i pesma "Ako odeš ti". Album je u skladu sa godinom izdavanja bio jako mešovitog karaktera, sa preovladavajućim neo-folk motivima (pesma "Cigani" i "Ni Dunav, ni Sava").

Posle jednogodišnje pauze, Neda na početku 1995. godine snima novi album – "Između ljubavi i mržnje". Kao saradnike odabira, tada skoro nepoznatog, mladog Dragana Brajovića, koji stvara veliki tadašnji hit – "Ti imaš sve", za koji je urađen i spot. Osim Dragana, pojavljuju se i Zoran Tutunović, mladi Aleksandar Milić, Dejan Abadić, hrvatski autor – Technologique, mladi crnogorski pevač Mićo Vujović (sa kime je snimila i duet koji zatvara album – "Nema zore, nema dana") ali i Saša Popović i Simonida. Album je prožet modernim dance-pop-folk zvukom. Kao biser albuma, i kao trajni, svevremenski hit, našla se pesma Alekse Šantića "Što te nema", na kojoj gitarske deonice svira Radomir Mihailović – Točak. Na albumu je i obrada hita Bijelog dugmeta – "Hop-cup" iz 1975. godine, i ponovna Nedina saradnja sa Bregovićem (posle LP ploče "Ko me to odnekud doziva" iz 1976. godine).

Album "Ljubavi žedna", izdat 1996. godine je bio potpuno pop orijentisan. Neda je ponovo sarađivala sa Draganom Brajovićem i Dejanom Abadićem, ali se kao autori pojavljuju i Knez, Aleksandra i Spomenka Kovač, Marina Tucaković, Aleksandar Milić, Branislav Kovačević, Kobac i Kon. Album nije bio previše komercijalan, ali je bio jako kvalitetan, za to vreme. Vodeća pesme bile su "Prsten" i "Nostalgija" (Aleksandre i Spomenke Kovač), zatim "Ljubavi žedna" (Marine i Milija) i "Noćas dijelim tvoj bol" – Željka Subotića. Kao kuriozitet, pojavljuje se obrada pesme iz 1985.godine – "Samo je nebo iznad nas", koju Neda, umesto sa Matom Došenom, peva sa svojim bosanskim kolegom – Željkom Samardžićem.

Smatrajući da je uradila nekomercijalni pop album, Neda je sebi dala oduška da se malo “odmori” od snimanja ploča. Sledeće, 1997. godine se pojavila na festivalu Budva sa pesmom "Eh, da sam tebe slušala". U međuvremenu je snimila i pesmu u čast Grčke – "Opet smo im srušili san", kao oda dobrih odnosa između dve bratske zemlje. Te 1997. uradila je i remake svog velikog hita iz 1982. – "Ne budi me noćas". U toj pauzi od snimanja albuma, Neda je pokušala da ostvari saradnju sa Milićem Vukašinovićem. Snimila je singl koji je trebalo da najavi album (koji nikada nije izašao u plaranom, prvobitnom toku) – "Nema više jao, kad ti kažem ćao". Definitivo, njihove se zvezde nisu poklopile. Smrt oca ju je dodatno potresla, tako da je odlučila da se malo povuče iz javnog života.

Međutim, za sve to vreme, pokušavala je da se ponovo poveže sa hrvatskim autorima. Uporna i hrabra, kakva je oduvek bila, uspela je u svojoj nameri..

To je bio veliki come-back Nede Ukraden, 2001. godine, sa jakim saradnicima i jako kvalitetnim albumom. Saradnju je obnovila sa sinom M. Mihaljevića – Branimirom. Album se zvao "Nova Neda Ukraden" (ova je naslov u neku ruku bio i proricajući, za ono što će se desiti u sledećim godinama). Bio je prepun hitova – "Gdje god bio", "Željo vječna", "Nek’ slute svi", "Mrlja iz prošlosti". Posebno mesto zauzimaju dve prelepe balade – "Ako ikad sviješ gnijezdo" (Amira Kazića – Lea) i "Što ti sina nisam rodila". Kao rezultat saradnje sa Bajagom, bila je pesma "Sad ili nikada". Sa ovim albumom, Neda je definitivno dospela u same vrhove top lista, jer je svakako imala jedan od najkvalitetnijih pop-albuma. Ploča je izdata za tada novu i po ukusu neoformljenu izdavačku kuću Grand production. Svi sledeći albumi, biće izdati pod etiketom ove izdavačke kuće.
Pred kraj 2002. godine, Neda se (iako je imala jako uspešan i kvalitetan album) odlučuje na ponovnu saradnju sa hrvatskim autorima. Izdaje album "Život sam promijenila". Ponovo se vratila neo-folk motivima u pop muzici. Naslovna pesma (autora Marine Tucaković) je prožeta zvucima trube i meraka. Ceo je album urađen više u stilu neo-folk-popa, nego čistog popa. Na to ukazuju i pesme "Nisam ti ja bilo tko", "Ne da, ne da", "Navikla sam da je loše" i "Šteta baš", koju je ponovo otpevala u duetu sa Željkom Samardžićem. Pesme pop orijenatacije bile su "Kravata", "Zavičajna", "Kao nekada" i obrada velikog hita "Zora je". Abum je naišao na sjajan prijem kod neo-folk publike, ali i na čudna "zagledanja" od strane onih koji su navikli na Nedu sa malo više pop zvukom na svojim pločama.

Napravivši sedmogodišnu pauzu, Neda odlučuje da se ponovo posveti učešću na festivalima. Odabrala je da se pojavi na tek osnovanom festivalu – Radijski festival sa pesmom "Ljubomora", koja je trebalo da najavi i novi album. Neda se pojavila u sjajnom autfitu, sa plesnom grupom, i svojim prodornim vokalom izazvala ovacije u dvorani Sava Centra. Album se pojavio pred sam kraj decembra 2004. godine. I na njemu je bilo saradnje sa hrvatskima utorima, koji su ovog puta pokušali da ne koketiraju previše sa folk motivima, već su se bazirali na komercijalnom pop zvuku. Vodeća pesma na albumu, pored "Ljubomore", bila je "Živim al’ ne uživam". Izdvojile su se i pesme "Učila sam od najboljeg" i "Daj mi da te usrećim", ali i pesma "Najbolje su cure", sa Alkom Vujucom i Sinišom Vuco. Čak je i Neda govorila da je ta pesma promašaj, i da je pogrešila što ju je snimila. Naravno, ona je i najviše bila prihvaćena u folk svetu. Te godine, Neda izdaje i kompilaciju "Neda za sva vremena", sa pesmama koje su obuhvatile predhodna dva albuma i bonus pesmom "Gdje ste da ste prijatelji stari" sa trio Hušt. Na tu kompilaciju, uvrstila je i pesmu iz 1993 godine koju je otpevala sa grupom Regina – “Sarajevo”, koja se našla prvi put na albumu “Ljubavi žedna” iz 1996. kao bonus pesma (na kaseti te pesme nije bilo).

Sledeća, 2005. godina, je takođe bila uspešna za Nedu Ukraden. Učestvovala je na čak dva festivala: Sunčane skale (sa pesmom "Ako se ikad sretnemo" – koja je jedina i ostala da se sluša sa tog festivala) i na II Radijskom festivalu (sa odličnom pesmom "Konačno", za koju je tekst napisala njena kćer Jelena, a muziku njen dugodogišnji saradnik na koncertima – Dušan Dule Bačić).

Posle dvogodišnje pause u izdavanju albuma, Neda se ponovo, pred kraj 2006. odlučuje da izda album. Promocija je bila 28. 12. 2006., i kao novogodišnji poklon, njeni obožavatelji su dobili album "Oduži mi se poljupcima". Na njemu je sarađivala sa domaćim autorima (Marina Tucaković i Romario), dok je samo jedna pesma (sa kojom je zatvorila album) bila od autora iz hrvatske. Kao kuriozitet, ponovo je obnovila saradnju sa Goranom Bregovićem, koji joj je dao pesmu "Maki, Maki" i ukazao joj da treba da snimi pesmu "Srećo moja" (rumunski tradicional). Ove dve pesme su postale i vodeće na albumu, pored naslovne – "Oduži mi se poljupcima". Album je inspirisan komercijalnim pop zvukom, ali i folk motivima u stilu Gorana Bregovića.

Neda trenutno vodi bitku u pregovorima sa Croatia Records-om, oko otkupljivanja prava na svoje albume, kako bi ih ponovo izdala i obeležila svoju četrdeset godina dugu karijeru…

Na kraju se može zaključiti da tek kada se detaljnije uroni u život Nede Ukraden, impresioniraju nas događaji i rezultati koje je postigla. Njena popularnost je plod decenijama upornog rada koji je vodio samo napred, i koji je dokaz da Neda nije uspela preko noći ili slučajno. O tome svedoče i brojne nagrade:

- Nagrada Udruženja estradnih umjetnika Jugoslavije,
- Udruženja estradnih umjetnika Bosne i Hercegovine,
- Bronzani vijenac zagrebačke revije "Studio"
- Zlatni mikrofon za najbolju interpretaciju za pjesmu "Ne budi me noćas" VŠS 1982.
- Tri zvjezdice "VEN"-a (nakon ankete sprovedene među jugoslovenskim kompozitorima),
- Oskar popularnosti TV Revije
- Zlatni vijenac popularnosti,
- Zlatna ptica Jugotona za preko 2 miliona prodanih ploča.

HVALA mom velikom prijatelju iz Visokog (Bosna i Hercegovina) na pomoći oko biografskih podataka!

HVALA Nedi Ukraden, mojoj prijateljici, na iščitavanju i ispravci istih!

Marko


Dskografija (omote skenirao, sredio i postavio asministrator Marko):

Singl ploče:

1969 EPY Vaš šlager sezone '69




1969 Sve što moje srce zna / Ako me trebaš



1973 Je l' to taj / Tri djevojke



1974 Mlada majka / Čudno čudo



1975 Novi Robinzoni / Do posljednje kapi života



1975 Srce u srcu / Mezarje



1975 Što si, nano, udala me rano / Sretan dan



1975 Zajamking (Neda, Ambasadori, Alma, Mahir, Zdravko, Jadranka, Kemal, Indexi, Goran)
Ljubav je bagrem kad procvjeta / To smo mi



1975 Pjesma maršalu Titu (Drugarice, posadimo cvijeće, kuda vojska druga Tita kreće) / A. V. N. O. J.



1976 Ej, da mi je naći / Večera



1976 Ja i ti / Osam dana




1976 Ja još pamtim samo tvoje ime / Neka suze kažu, mili



1977 Požuri mi, dragane / Šalvare



1977 Ne dam ga, ne dam / Dragana je mala na livadu zvala




1977 Gorom i dolom / Tebe voli srce moje




1977 Putovi (Neda Ukraden & Krunoslav Slabinac)




1977 Pesme Titu (LP kompilacija)



1977 Jugoslavenski festival revolucionarne i rodoljubive pjesme



1978 Vjeruj mi, dušo moja / Alčak




1978 Pisma ljubavi / Ljubav me čudno dira



1978 Hajde, bolan, ne luduj (koji ti je vrag) / Što su polju cvijetovi



1979 Još te volim / Šeherezada



1979 Što si bliže meni / Kad sam bila cvijeće u Japanu



1981 Oženjen je / Šve što se odgađa, to se ne događa



1981 Umire ljeto / Ljubavi, ljubavi



1981 Komušanj (LP Slavonija '81)



1982 Ne budi me noćas / Za tri dana prodje svako čudo



1983 Doviđenja, zaboravi me / Davno ljeto



1983 Ne vjeruj (LP kompilacija Vaš šlager sezone '83)



1984 Ne može se natrag više (LP MESAM '84)



1984 Traži se jedan Vanja (LP Zagrebfest '84)



1986 Ričard treći / Pesma o crkvenom mišu / Trojanski konj (LP kompilacija Fazoni i fore)



1988 Isplest ću bijeli ivjenac (2LP kompilacija Split '88)




LP ploče

1975 Neda Ukraden & Kamen na kamen





1976 Ko me to odnekud doziva



1977 Nedine najljepše pjesme



1979 Još te volim




1981 Čuje se glas (Izdato samo na kaseti - KD 0836, RTV LJUBLJANA)



1982 To mora da je ljubav



1984 Oči tvoje govore



1985 Hoću tebe



1986 Neda – 10 Hitova



1986 Šaj, šaj



1987 Došlo doba da se rastajemo



1988 Posluži nas, srećo



1988 Ponoć je



1989 Dobro došli



1990 Poslije nas




1992 Vidovdan / Nek’ živi muzika



1993 Jorgovan



CD-ovi

1990 Poslije nas




1992 Nek’ živi muzika



1993 Jorgovan



1995 Između ljubavi i mržnje



1996 Ljubavi žedna



2001 Nova Neda Ukraden



2002 Život sam promijenila



2004 Za sva vremena – 20 hitova



2004 Ljubomora



2006 Oduži mi se poljupcima