Miroslav Škoro - Biografija
Rodom Osječanin, Miroslav Škoro (rođ. 29.07.1962.) osnovnu školu i gimnaziju završio u Osijeku. Diplomirao na Višoj građevinskoj školi Sveučilišta J.J. Strossmayer u Osijeku. Dvije godine studirao na Community Colledge of Allegheny County u SAD-u, a već duže vrijeme izvanredno je na četvrtoj godini osječkog Ekonomskog fakulteta, smijer marketing.
Svoju je prvu gitaru kupio 1978. godine.
O svojim počecima kaže:
- U mojoj obitelji nitko nije bio glazbenik. Najveći glazbeni događaj bio je da su Blaženka i Pero Nikolin pjevali u svatovima mog pokojnog strica Milana. Zanimljivo je da sam ja poslije s Martom, kćeri Blaženke i Pere, snimio duet, a da njihov sin Željko svira sa mnom. Silno sam želio neki instrument, pa sam sa 17 godina skucao neki novac i kupio gitaru. Vrlo brzo sam završio uličnu glazbenu školu, pa sklapao bend Zadnja stanica, pa potom Okej bend, svirao po klubu muzičke omladine, radio kao spiker, pjevao u Bećarima. Surađivao sam sa Slavonskim lolama... Iza sebe imam sedam ploča, od toga tri tamburaške.
Od 1985. godine nastupa s tamburaškim orkestrom Slavonski bećari, pod voditeljskom palicom Antuna Nikolića - Tuce.
Za vrijeme boravka u SAD-u upoznaje Jerrya Grcevicha, pensilvanijskog virtuoza na tamburici i od tada se u njemu javlja nova strast - pisanje glazbe i tekstova prema standardima tradicionalne pjesme Slavonije i Vojvodine.
Po povratku u Hrvatsku, Škoro osniva tamburaški sastav Ravnica te postaje jedan od najuspješnijih hrvatskih skladatelja. Na debitantskom albumu Ne dirajte mi ravnicu, objavljenom 1992. godine, nalazi se istoimena pjesma koja je u međuvremenu postala jedna od najpoznatijih hrvatskih pjesama. Godinu poslije slijedio je album Miroslav Škoro i ravnica.
Od 1995. do 1997. godine obnaša dužnost generalnog konzula Republike Hrvatske u Mađarskoj. U to vrijeme, bez obzira na diplomatske dužnosti, njegov rad na glazbenom području ne jenjava te uspijeva 1996. godine izdati i novi album pod imenom Sitan vez. Tri godine kasnije objavljuje Pticu samicu.
Od 2001. godine predsjednik je uprave najveće hrvatske glazbene kuće Croatia Records. Od tada do danas objavljuje albume Slagalica (2001), Milo moje (2003) i Svetinja (2005).
Škorina glazba karakteristična je po tradicionalnom zvuku tamburice koju upotpunjava modernijim zvukovima privlačnim suvremenoj pop publici.
O sebi i svojim pjesmama kaže ovako:
- Ja sam kantautor, sam pišem. Pristojan autor koji si može priuštiti lošeg pjevača. Što bi rekao naš narod sam pijem, sam platim, sam pao, sam se ubio, te nadodaje:
- Uspijem ukrasti od života nekakve priče, koje uspijem iscijediti i formirati ih u stav koji je ljudima prihvatljiv. Kada je u pitanju glazba, za mene postoje dvije ključne stvari. Prvo je da imaš nešto reći. Ne smiješ biti ni preširok, a ne smiješ biti ni preštur. Moraš dati baš to u čemu se čovjek može naći. Druga vrlo važna stvar je melodija. Postoje melodije koje su svojstvene za određene krajeve. Ljudi se prepoznaju u tekstu, ali i melodiji.
Diskografija:
Ne dirajte mi ravnicu (1992., Croatia Records)
Miroslav Škoro i Ravnica (1993., Croatia Records)
Sitan vez (1996., Croatia Records)
Miroslav Škoro, uživo (1998., Croatia Records)
Ptica samica (1999., Croatia Records)
Slagalica (2001., Croatia Records)
Milo moje (2003., Croatia Records)
Svetinja (2005., Croatia Records)
Rodom Osječanin, Miroslav Škoro (rođ. 29.07.1962.) osnovnu školu i gimnaziju završio u Osijeku. Diplomirao na Višoj građevinskoj školi Sveučilišta J.J. Strossmayer u Osijeku. Dvije godine studirao na Community Colledge of Allegheny County u SAD-u, a već duže vrijeme izvanredno je na četvrtoj godini osječkog Ekonomskog fakulteta, smijer marketing.Svoju je prvu gitaru kupio 1978. godine.
O svojim počecima kaže:
- U mojoj obitelji nitko nije bio glazbenik. Najveći glazbeni događaj bio je da su Blaženka i Pero Nikolin pjevali u svatovima mog pokojnog strica Milana. Zanimljivo je da sam ja poslije s Martom, kćeri Blaženke i Pere, snimio duet, a da njihov sin Željko svira sa mnom. Silno sam želio neki instrument, pa sam sa 17 godina skucao neki novac i kupio gitaru. Vrlo brzo sam završio uličnu glazbenu školu, pa sklapao bend Zadnja stanica, pa potom Okej bend, svirao po klubu muzičke omladine, radio kao spiker, pjevao u Bećarima. Surađivao sam sa Slavonskim lolama... Iza sebe imam sedam ploča, od toga tri tamburaške.
Od 1985. godine nastupa s tamburaškim orkestrom Slavonski bećari, pod voditeljskom palicom Antuna Nikolića - Tuce.
Za vrijeme boravka u SAD-u upoznaje Jerrya Grcevicha, pensilvanijskog virtuoza na tamburici i od tada se u njemu javlja nova strast - pisanje glazbe i tekstova prema standardima tradicionalne pjesme Slavonije i Vojvodine.
Po povratku u Hrvatsku, Škoro osniva tamburaški sastav Ravnica te postaje jedan od najuspješnijih hrvatskih skladatelja. Na debitantskom albumu Ne dirajte mi ravnicu, objavljenom 1992. godine, nalazi se istoimena pjesma koja je u međuvremenu postala jedna od najpoznatijih hrvatskih pjesama. Godinu poslije slijedio je album Miroslav Škoro i ravnica.
Od 1995. do 1997. godine obnaša dužnost generalnog konzula Republike Hrvatske u Mađarskoj. U to vrijeme, bez obzira na diplomatske dužnosti, njegov rad na glazbenom području ne jenjava te uspijeva 1996. godine izdati i novi album pod imenom Sitan vez. Tri godine kasnije objavljuje Pticu samicu.
Od 2001. godine predsjednik je uprave najveće hrvatske glazbene kuće Croatia Records. Od tada do danas objavljuje albume Slagalica (2001), Milo moje (2003) i Svetinja (2005).
Škorina glazba karakteristična je po tradicionalnom zvuku tamburice koju upotpunjava modernijim zvukovima privlačnim suvremenoj pop publici.
O sebi i svojim pjesmama kaže ovako:
- Ja sam kantautor, sam pišem. Pristojan autor koji si može priuštiti lošeg pjevača. Što bi rekao naš narod sam pijem, sam platim, sam pao, sam se ubio, te nadodaje:
- Uspijem ukrasti od života nekakve priče, koje uspijem iscijediti i formirati ih u stav koji je ljudima prihvatljiv. Kada je u pitanju glazba, za mene postoje dvije ključne stvari. Prvo je da imaš nešto reći. Ne smiješ biti ni preširok, a ne smiješ biti ni preštur. Moraš dati baš to u čemu se čovjek može naći. Druga vrlo važna stvar je melodija. Postoje melodije koje su svojstvene za određene krajeve. Ljudi se prepoznaju u tekstu, ali i melodiji.
Diskografija:
Ne dirajte mi ravnicu (1992., Croatia Records)
Miroslav Škoro i Ravnica (1993., Croatia Records)
Sitan vez (1996., Croatia Records)
Miroslav Škoro, uživo (1998., Croatia Records)
Ptica samica (1999., Croatia Records)
Slagalica (2001., Croatia Records)
Milo moje (2003., Croatia Records)
Svetinja (2005., Croatia Records)